Home SceneInterviews Zlaya (Enamy Inside): Poručio bi bendovima da malo više poštuju jedni druge, da budu uporni i ne odustaju, te da ulažu u svoj bend

Zlaya (Enamy Inside): Poručio bi bendovima da malo više poštuju jedni druge, da budu uporni i ne odustaju, te da ulažu u svoj bend

by Vjeran

Poručio bi bendovima da malo više poštuju jedni druge, da budu uporni i ne odustaju, te da ulažu u svoj bend

12196361_10207852132926926_6407740355846373707_n

Da mi je netko rekao tamo davne ’89 kad sam držao u rukama Lp Speed Kill od Bombardera da ču razgovarati sa jednim članom tog benda, samo bi mu se nasmijao. Međutim, zajednička privrženost metal glazbi je omogućila da se upoznamo i da napravimo ovaj intervju. Za nekoga poput mene koji želi saznati i upoznati sve detalje iz prošlosti metala na ovim prostorima intervju je mogao biti kilometarski, ali pošto je ovdje naglasak na bend Enemy Inside i njihov tek izašli album One More Time, taj dio o detaljnijoj povijesti ćemo morati ostaviti za neki drugi intervju.

MJM: Možeš li za sami uvod predstaviti bend?

Zlaya: Prije svega pozdrav tebi i Metal Jacket magazinu i hvala na dosadašnjoj podršci koju smo dobili od vas. Bend smo osnovali Nele Slatinac i ja, međutim on je zbog svog posla jer u to vrijeme je dosta putova morao napustiti bend. Poslije njegovog odlaska bend sam stavio na stand by. Trebalo mi je vremena da vidim što i kako dalje. Nisam sam sa sobom rasčistio da li da nastavim dalje ili ne. Negdje 2013. godine bookirao sam dva koncerta za jedan mladi zagrebački bend i na njihovu sugestiju sam pristao da sa njima odsviram jednu pjesmu i mislim da je to bila iskra koja je sve opet pokrenula. Ubrzo nakon toga okupljam bend, na mjesto solo gitariste dolazi Sommy (Mirsad).Strašan solo gitarista, uostalom čuti ćete na albumu , hahahahaha. Bas i vokal je Sergio Slatinac i back vokal Filip iz Zagreba. U bendu je trebao biti i Ivan Petrović iz Beograda, ali zbog udaljenosti i njegovih obveza to nije bilo moguće ostvariti. Čak je dolazio u Zagreb i snimio je nekoliko pjesama u studiju.enemy inside Ako bude čitao ovo veliki pozdrav i respect za njega.

MJM: Zašto Enemy Inside ime bendu?

Zlaya: Hm, mislim da svi mi u sebi imamo i tame i svjetla, dobra i zla. Najveća čovjekova borba je borba s samim sobom. I u suštini to je razlog što je ovo ime benda. Ili možda što ja volim Six Feet Under hahahahahahaha.

MJM: Gdje ste snimali album i za koga je izašao?

Zlaya: Album je sniman u našem studiju Sonic Wings, mix i mastering smo trebali raditi u Zagrebu, ali zbog nekih okolnosti i ljudi to nije uspjelo. Onda sam odlučio da sve napravimo Sergio i ja u našem studiju, što bi značilo da mi stojimo iza kompletne produkcije, miksa, masteringa i svega te se nadam se da smo uspjeli u tome. Trebalo je sve biti završeno prošle godine ali eto kažem tako se desilo. Možda je ovako i bolje :). Nismo puno tražili izdavača, doduše pregovarali smo sa jednom američkom izdavačkom kućom ali su nam se učinili nekako, ne mogu reći neozbiljni, nego nisu ulijevali povjerenje. Tako da sam kontaktirao Miner RecordingsMilan Von Stone i ja smo razgovarali bukvalno 15 minuta i dogovorili suradnju. To mi se desilo prvi put u životu da kažem što ja očekujem i želim a da čovjek kaže ok možemo to odraditi tako, i jako bitno prije nego što smo išta potpisali nazvao me je i rekao: “Čuj ako nećeš izdati za Miner imam poznanstva vani dati ću ti kontakt pozovi se na mene, poguraću i ja. Respect za ovog čovjeka, ali iskreno. I evo sve kako je dogovoreno za tih petnestak minuta razgovora je odrađeno. Album je izašao, kupiti se može u Srbiji ne znam točno na koliko prodajnih mjesta, u Švicarskoj, Njemačkoj, mislim da će uskoro i tu kod vas u Splitu a i drugim gradovima će biti dostupan kupcima. Naravno može se naručiti preko izdavačke kuće i direktno od benda.

MJM: Spot je u pripremi. Za koju pjesmu se snima i kada bi ga mogli ugledati?

Zlaya: Da, spot pripremamo, raditi će ga Bob Matthew Leech, mladi sarajevski redatelj i umjetnik. Radimo spot za pjesmu One more time. Ne znam stvarno ali mislim da će do kraja ovoga mjeseca ili početkom idućeg biti gotov.

MJM: Za sve koji nisu upoznati, ti si svirao u metal bendu Bombander iz Sarajeva. Možeš li nam reći kad je to bilo i kako je onda bilo snimiti, izdati i svirati, a kako je danas?

Zlaya: Da svirao u staroj originalnoj postavi Bombardera i sa njima sam izdao album 1989. Speed Kill. U bendu sam ostao negdje do 1991. Otišao sam dragovoljno, nisu me izbacili hahahahaha. Tada je bilo teže snimiti album i izdati ga nego sada, ali je zato bilo lakše svirati, nije se sviralo pred pedesetak ljudi, na primjer do izlaska albuma Bombarder je obišao cijelu bivšu Jugoslaviju. Kad je izašao album prvi tiraž je bio mislim 3000 primjeraka koji je čudesno rasprodan u prvom tjednu prodaje. Danas je to nemoguće bilo kojem bendu. Naravno govorim o metalu. Dalje imali smo sarajevski metal fest koji je okupljao svake godine metal bendove iz cijele bivše države. Mislim da to to govori o razlici metal sceni prije i danas.

MJM: Iz svog iskustva kakva je metal scena u BiH?

Zlaya: Aaaa, ovo je najteže i najbolnije pitanje hahahahahaha, metal scena postoji u BiH ali je na koljenima. Kao i u cijeloj Enemy Insideregiji, u BiH imamo odličnih bendova ali nemamo hajd da kažem infrastrukturu, nemamo svoj label, nemamo neki bilten ili fanzin koji bi pisao o domaćim metal bendovima, da ne govorim o tome da nemamo na tv neku emisiju o metal glazbi. Znači nemamo ništa osim želje bendova da rade. Sad je sarajevski bend The Loudest Silence svirao na Wackenu to je za mene odlična vijest i drago mi je ali po mom mišljenju nije dovoljno popraćena u medijima, čak mislim da ni mladi nisu svjesni koji je to uspjeh. Jer scena nisu samo bendovi scena je i publika i mediji koji nažalost uporno ignoriraju metal. To Milan Von Stone pokušava ispraviti i izdaje bilten i radi svoje invazije po Srbiji, a koliko znam biće ih i u BiH, Hravatskoj 🙂 ,mislim da je to pravi način i jedini da se digne scena.

MJM: Da li se posjećuju metal koncert?

Zlaya: Uh, slaba posjećenost koncerata je u cijeloj regiji, Bosna se tu ne razlikuje od Srbije i Hrvatske. Znači užasno je slaba posjećenost koncerata, nije da nema metalaca a ne mogu reći da je i ekonomska kriza kriva za sve, jer ako na koncert uđe trideset ljudi a isti toliki broj ostane vani i pije pivo znači nije do novaca. Mi smo prije više išli na koncerte nego ove generacije sada. Meni je sad 49 godina i ne mogu, niti imam vremena pratiti sve mlade bendove ali odem pogledati mlađe bendove. Što sam joj primjetio ti isti mladi bendovi neće otići podržati neki bend iz susjednog grada koji se probija na sceni, kako možeš onda očekivati da neko dođe na koncert tvog benda kad ti ne podržavaš i ne ideš na koncerte benda iz tvog grada.U Bosni ima jedna grupa ljudi, da ne imenujem znaju oni o kome pričam, koja dolazi na koncerte, idu u Zg i Bg na koncerte, na festivale od Brutal Assaulta, Metal Days i Wackena ali to je jedno tridesetak ljudi.

MJM: Koji su planovi Enemy Insidea, da li slijedi promocija albuma, koncerti?

Zlaya: Kako rekoh evo radimo sad taj spot, planiramo imati promociju u par gradova bivše nam države, dobili smo pozive za neke12208681_10207852123086680_7309958025655235213_n
festivale, vidjećemo kako će se odvijati sve :).

MJM: Ti imaš agenciju za organiziranje koncerata Sound by Zlaya. Reci nam iz prve ruke, može li se od metal glazbe živjeti u našim krajevima?

Zlaya: Može sad sam kupio novi stan, auto, hahahahahahahaha, sad ozbiljno ja sam oko metal scene i na sceni sad će još malo pa trideset godina, teško je živjeti ako prašiš pravi metal (ne govorim o bendovima koji koketiraju sa narodnjacima). Nekako se može sastaviti kraj sa krajem ali to je više životarenje, moja je sreća što imam podršku svoje supruge u svim ovim mojim eskapadama sa metalom hahahahaha , hvala joj nije joj bilo lako sa mnom a dugo smo zajedno. 🙂

MJM: I za kraj što bi poručio mladim bendovima, onako iz tvog iskustva.

Zlaya: Poručio bi im prije svega da malo više poštuju jedni druge, da budu uporni i ne odustaju, da ulažu u svoj bend. Upravo ovih dana usporedno sa mojim albumom izašla su još dva albuma u Bosni i želim im puno uspjeha. Poručio bi im da ponekad treba i besplatno za piće odsvirati koncert jer i to je promocija benda pogotovo ako si support nekom europskom bendu a iza sebe imaš samo jedan nastup. Hvala vam na odvojenom vremenu, pozdrav MJM i još jednom hvala na vašem supportu.

Razgovarao: Vjeran Birimiša

You may also like

%d bloggers like this: