Home ReviewsConcerts Valentinovo je ove godine za nas malo bilo drugačije

Valentinovo je ove godine za nas malo bilo drugačije

by Vjeran
Behemoth

They came, seen and conquered us all

Inquisition (1)

Valentinovo je ove godine za nas malo bilo drugačije, neki su provodili svoje vrijeme s boljim polovicama, kina, večere i slično, dok luđa sorta poput nas se odlučila na 6 dugih, prokletih sati hrvatskom željeznicom od Osijeka do Ljubljane.

Ljubljana što se tiče karata nije bila iznimka, do zadnjih dana prije koncerta karte su bile rasprodane iako je ostalo četrdesetak karata na blagajni za last-minute kampanjce ali već nakon Inquisitiona su već lagano nestale.

Gledajući iskreno, svaki od ova četiri benda ima kredibilitet da održi svoju zasebnu turneju i zasluženu headliner satnicu od 90 minuta. Ironično dva benda su bila teme kontroverznije oko mijenjanje imena iliti čak odcijepanje bendova i kako neki članovi nastavljaju bez ostatka benda pod drugim imenom, ali takve stvari su teme za druge prilike.

Kino Šiška genijalan prostor za ovakve koncerte, velik i visok prostor koji daje odličan zvuk koji je svaki bend te večeri imao. Jedino su stepenice kojima idete nizbrdo prema bini što može biti problematično u mraku, posebno za one koji su uspjeli potrošiti preko 20 eura samo na pivu.

Bendovi su se strogo držali satnice, gotovo u minuti. Inqiusition prvi dolazi na binu, bend izvorno iz Kolumbije nastao 1989. godine i 6 albuma trenutno u svome arsenalu, napokon dobivaju zasluženu pozornost od šire publike. Nakon jezivog introa duo dolazi na binu i započinju s Force of the Floating Tomb  sa zadnjeg albuma Obscure Verses For The Multiverse. Neki se još čude kako uživo imaju samo dva člana i kako uspijevaju bez bass gitare, moj odgovor bi bio da ih vide uživo. Prvo što se uoči je savršeno reproduciranje produkcije zvuka sa već spomenutog zadnjeg albuma. Takvom produkcijom daju potpuno novu dimenziju njihovom starom materijalu kao Dark Mutilation RitesEmbraced by the Unholy Powers of Death and Destruction i slični kasici koji nisu bili zapostavljeni na njihovom nastupu.  Nastup je bez greške i daje do znanja da je riječ o dvojici koji zajedno sviraju već deset godina. Bubnjar Incubus je nemilosrdan i prati Dagona bez greške koji je bez problema zauzeo cijelu binu za sebe. Bend se drži “less talking and more black metal” filozofije i odlično leži Inquisitionu koji nam daje odličan početak ove ritualne večeri.

  1. Force of the Floating Tomb
  2. Ancient Monumental War Hymn
  3. Dark Mutilation Rites
  4. Master of the Cosmological Black Cauldron
  5. Embraced by the Unholy Powers of Death and Destruction
  6. Command of the Dark Crown
  7. Infinite Interstellar Genocide

Entombed AD (4)

Nakon dvadesetak minuta pauze Entombed A.D. dolazi na binu. Bend koji stvarno ne treba puno predstavljanja, sa svojim klasičnim albumima Left Hand Path, Clandestine i Wolvorine Blues koji su doprinijeli death metal žarnu mnogo kao i death˙n˙roll-u..

Osobno, od svih bendova za njih sam bio pomalo skeptik, imajući na umu snimke sa festivala od prošle godine gdje su zvučali kao jedan izmoren bend, posebno svirajući njihov stari materijal. Na moje iznenađenje tu večer su bili sve samo ne to, Lars je zvučao odlično bez ikakvih znakova umora kao i ostatak postave. Posebno imajući na umu da su gotovi svi u bendu zakoračili u svoje četrdesete godine odradili su jako energičan nastup s odličnom verbalnom i neverbalnom komunikacijom s publikom posebno od strane vokala Larsa koji je uspješno i polu-uspješno pokušavao pričati na slovenskom jeziku gdje je pri kraju setliste govorio kako kasnije ide sudjelovati u oralnom seksu(!).

Vezano uz setlistu bend je uspješno pokrio njihovu diskografiju, gotovo kao njihov best of  koji također uključuje nove pjesme s njihovog prvoga albuma Back to The Front koji su izdali pod novim nazivom benda i nadolazećeg albuma Dead Dawn. Najveći highlighti su bili zadnje dvije pjesme Wolvorine Blues i Left Hand Path koje su odsvirali gotovo istom snagom kao i prije dvadeset godina. Posebno zadnji Left Hand Path pjesme koje je uzeto iz starog horor filma Phantasm.

  1. Midas In Reverse
  2. Stranger Aeons
  3. Second to None
  4. Living Dead
  5. Pandemic Rage
  6. Chief Rebel Angel
  7. Chaos Breed
  8. I For an Eye
  9. Revel in Flesh
  10. Wolverine Blues
  11. Left Hand Path

Abbath (1)

Treći bend je nitko drugi nego Abbath, iskreno sad možemo do sutra ići u rasprave tko je bio u pravu od strane njegovog prošlog benda Immortala ili članovi koji su ostali u tom bendu, ali kad je čovjek došao pred publiku takve teme nisu uopće bitne.

Abbath je jebena pojava, showman je bio tijekom tijekom svoje karijere u Immortalu ovdje je gotovo uduplano i zauzima svu pozornost od ostale postave koja djeluje poprilično statično, ali imajući u obzir da su ovo session članovi koji su dodani gotovo u zadnjoj minuti vrlo solidno su odradili svoj posao. Kad smo već kod postave, nije bilo King ov Hell na bass gitari, što je Abbath u šali spomenuo nakon otvarajuće pjesme To War kako je King ipak tu ali se skriva iz pojačala. Setlista se većinom sastojala od novih pjesama iz prvog istoimenog albuma. Iako album sam po sebi zvuči većinom dosta osrednje, uživo je potpuno drugačija priča. Nove pjesme zvuče mnogo bolje uživo i solidno se uklapaju sa pjesmama od Immortala i I-a.  Čak je publika uspjela razbiti led sa prvim stage dive-om i šutkama iako prostorija nije pretjerano namijenjena za to zbog stepenica, ali tijekom pjesama Tyrants, One by One i Count the Dead takve stvari postanu totalno nebitne i lagano smo počeli brojati masnice.

  1. To War
  2. Winter Bane
  3. Nebular Ravens Winter
  4. Warriors
  5. Ashes of the Damned
  6. Fenrir Hunts
  7. Tyrants
  8. One By One
  9. Count the Dead
  10. Root of the Mountain
  11. Endless
  12. All Shall Fall

Behemoth (15)

Ali ništa nas nije moglo pripremiti na ono što dolazi. Ukratko nakon Abbatha binu su počeli mijenjati, otvarajući više prostora, platna za projekcije, ogromne Pearl bubnjeve i ostala oprema koja na prvu izgledaju kao oružja za masovnu blasfemiju.

Zadnja tonska se odradila relativno brzo što je ipak dovelo do manjeg kašnjenja Behemotha ali u njihovom slučaju čekanje se potpuno isplatilo. Kako se zna po ovoj turneji bend je odlučio odsvirati njihov album The Satanist u svojoj blasfemičnoj cijelosti.

Prema riječima samog Nergala ne vidi logiku čekanja određenih godišnjica albuma da tek onda sviraju određeni album. Smatra da su sad u najboljoj formi i da je najbolje vrijeme za ovo.

U tome je potpuno u pravu. Od prvoga riffa pjesme Blow your Trumpets Gabriel jasno nam je svima da ne gledamo jedan tipičan black metal nastup, krećući od outfita benda, projekcija koje prate pjesme kroz cijeli nastup koji izgledaju kao kombinacija art filmova poput Begotten i starih crno-bijelih horor filmova te odlično leže uz cijelu mračnu atmosferu početne setliste benda. Tijekom cijelog The Satanist dijela nije bio jedan dosadan trenutak, svaka pjesma je imala jedan poseban uvod pred sami početak, bio Masse Noire gdje je gostovala model i dizajnerica Sharon Ehman iz Toxic Visiona ili Ora Pro Nobis Lucifer koja započinje molitvom na poljskom.

Manevri benda su fantastični, posebno od strane Nergala i Oriona, ne samo sa vokalne strane i sviranja nego i kretanja oko bine. Ne sjećam se trenutka da su njih dvojica stajali na jednom mjestu duže od nekoliko trenutaka. Orion me počinje sve više podsjećati svojom masom i pokretima na Doylea, legendarnog bivšeg člana Misfista.

Bend je bio jako uvježban i točan u sekundi, ovo nije bio samo nastup nego i koreografija koja je fluidno pratila ritam pjesama.  Tijekom cijelog sviranja albuma nije bilo nikakvog obraćanja publici ali je imala snažnu neverbalnu komunikaciju od strane benda i vizualnih elemenata kojih je bilo na pretek; plameni, Sharon Ehman koja je kadionicom širila miris tamjana, dijeljenje hostija o strane Nergala tijekom govora na pjesmi In The Absence ov Light  crni konfeti koji su pičili tijekom O Father O Satan O Sun čime su više nego epski završili prvu setlistu.

Na bis su odsvirani još za stare fanove Pure Evil and Hate te Antichristian Phenomenon, Counquer all i Chant for Eschaton 2000 gdje smo svi u prva dva reda ostali krvavi.

Teatralnost često zna biti odbojni faktor ako je glazba inferiornija od vizualnog elementa ali ovdje je svaki detalj savršeno postavljen i sve na bini ima svoju ulogu i mjesto. Ovo je Behemoth na vrhuncu svoje karijere. They came, seen and conquered us all.

The Satanist

  1. Blow Your Trumpets Gabriel
  2. Furor Divinus
  3. Messe Noire
  4. Ora Pro Nobis Lucifer
  5. Amen
  6. The Satanist
  7. Ben Sahar
  8. In the Absence ov Light
  9. Father O Satan O Sun!

Encore:

  1. Pure Evil and Hate
  2. Antichristian Phenomenon
  3. Conquer All
  4. Chant for Eschaton 2000

Piše: Tomislav Debelić
Foto: Maja Devčić

You may also like