Subotnji koncert u Tom Klubu u Požegi začarao je veliku masu ljudi. Njemački Clockwork pokazao je da i nakon nekoliko sati putovanja i čekanja na granici te tisuću problema koji su zadesili i organizaciju i putovanje taj dan, mogu razvaliti s neviđenom količinom energije.
Početak koncerta predvodili su požeški heavy metal veterani Dark Ages. Svirali su obrade od Judasa, Merciful Fatea i King Diamonda te postavili odlične temelje za nastavak koncerta. Iako imaju svoje autorske, ovog puta su se odlučili na ovakav pristup što se pokazalo izvrsnim potezom koji je unio svježinu u česte nastupe.
O Scarecrowu ne mogu puno govoriti budući da sam pjevao u tom bendu pa nemam nekakvu preobjektivnu perspektivu nastupa, ali činilo se kako se ljudi zabavljaju. Osim toga, bio sam u svojevrsnom transu koji je došao zbog konstantnog rješavanja poteškoća i problema koji su se nanizali.
Koncert je dosta kasno krenuo zbog šengena i papira, a organizacija kuhanja čobanca i pjevanje u isto vrijeme se pokazalo vrlo zahtjevnim potezom. Pogotovo kad glavni bend kasni, pa nestane plina za čobanac (nije otišao k vragu svom srećom), pa fali bas gitara, pa bubanj, pa pojačalo, pa ovo pa ono. No da nije bilo angažmana domaćih ljudi sumnjam da bih uspio bilo što provesti u djelo.
Ipak se do početka koncerta situacija smirila. Došlo je puno ljudi koji su u tom trenutku bili već dobrano zagrijani za glavni bend Clockwork. Iskreno, potpuno sam ih nespremno dočekao te iako sam ih poslušao više puta na njihovom facebooku i youtubeu, tek kad su krenuli svirati shvatio sam o čemu se radi. Na snimci se nažalost teško osjeti ta energija i žestina koja je prisutna live.
Zvuk gitare, basa i tehnika bubnjara savršeno su se poklapali u valovima napamet znane dinamike, činele su pokrivale u potpunosti prostor, a custom zvuk downtuneane gitare je proizvodio takav udarac da publika nije imala izbora nego žestoko se kretati.
Baš sam i razmišljao kakav je to žanr glazbe zapravo jer se čulo i dionica koje vuku na stoner, koncepcija nekih pjesama podsjeća na Soundgarden, a u par pjesama se totalno ističe Toolovski zvuk. Njihov unikatan sound je kulminacija dugogodišnjeg sviranja i očito iskrene ljubavi prema glazbi jer se ista doslovno fizički osjeti u zraku dok sviraju.
Publika je toliku masu energije potrošila da je samo nekolicina ljudi (doduše opet dobar broj) ostala na zadnjem bendu. Kad gitara/vokal i bubanj uspiju privući pažnju i interes publike nakon ovakve žestoke svirke, može se zaključiti da se radi o nečemu zbilja kvalitetnom. The Zen Cats je sa samo dva člana, koja su uspjeli okupiti i u dva mjeseca sklepali cijeli repertoar, koncert zatvorio vrhunski.
Cuganje se nastavilo do sitnih sati, a umor kombiniran s dobrom i opuštenom energijom bjesnio je kroz klub. Kaotična situacija je ipak izrodila iznimno kvalitetnu svirku i na svu sreću nikakve nerješive probleme pa mogu reći da sam iznimno zadovoljan sa svime.
A vama koji čitate članak preporučam da si zapišete 18.4. i 19.4. i da se sami uvjerite u kvalitetu Clockworka. Osamnaestog su u Osijeku u Exitu gdje samostalno nastupaju, a odmah dan nakon u Zagrebu, gdje će razvaliti Močvaru s vrhunskim Disco Occultom. Dok ovo pišem smijem se u sebi zavidjevši zagrepčanima kakvu će kombinaciju bendova i zvuka imati te im želim sreću da ne izginu te večeri. Stvarno, idite na taj koncert – nećete požaliti!
Tekst: Matija Katić
