Opet sam bio u Randevuu kao da mi je suđeno pratit koncerte u tom neobičnom prostoru. I opet je bila rokačina dostojna svoje publike. Održavao se warmup party za nadolazeći MotörCity, slovenski rokenrol festival koji se nalazi na Sotočju u Tolminu. Da, to je upravo ono prekrasno mjesto gdje smaragdnozeleni odsjaj ozaruje lica mladim metalcima svake godine na Metal Daysima.
Festcamper ekipa je odlučila održavati dobrosusjedske odnose tako da je Randevu/Danđn dobio nešto domaće atmosfere koja se tamo pojavljuje. Prvi na redu su bili Addicted Blue, bend koji očajnički traži pjevača, ali unatoč nedostatku istoga, dečki daju sve od sebe kako bi ostvarili svoju ljubav prema glazbi.
Zaredali su desetak obrada otprašivši kojekakve poznate rock i metal stvarčice uglavnom novijeg kova. Tako se tu našlo i Blur-a, Musea, My Chemical Romancea, ali i nešto Green Daya te Blinka 182 što mi je vratilo sjećanja na osnovnu školu. Prilično jaki tehnički, dobro uvježbani prenijeli su dobru energiju iako se vidi da im treba još iskustva u tome svemu. No žar s kojim su nastupili je pohvalan i od ekipe bi stvarno moglo biti nešto ukoliko upru snage, pameti i kreativnost te naprave nešto svoje. Kako su mi pričali to bi moglo biti nešto prilično interesantno za čuti.
No bend večeri je svakako bio Noisome Mind. Ako želite čuti kako zvuče obrade kao da su vam upravo taj bend stoji pred očima, zaletite se na koji koncert jer ekipa ima iskustva. Ne samo da izvrsno sviraju nego također kao i bend prije, istinski uživaju u tome što sviraju. Kolega Mislav Mic Mihaljević, koji također piše za Metaljacket zasvirao je u tom bendu bass pa mu ovim putem poručujem da je i bolje što ga se i ne čuje previše. Ako ništa barem dobro screama i growla, no mislim da se vu metar ne bi složio.
Kako i bi kad su bila tri vokala – dva se deru, a glavni pjeva kao da je ispao iz Kryna jučer. Izvrsna tehnika pokriva sve moguće žanrove, od visokih tonova do strašnih dubina growlova koji se odlično uklapaju uz backove. Bubnjar nije pjevao, ali je doduše tolko dobro nosio snagu pjesama da bi bilo dobro dići mu spomenik. Gitaristi su opet šrederi, arpeggio majstori kojima ništa očito nije teško. Zanimljivo je za napomenuti da sviraju tek dvije godine u punom sastavu s time da su neki članovi došli i kasnije. Velika razlika u godinama postoji između članova, ali im to očito ne smeta u međusobnoj komunikaciji – dapače izvrsno se razumiju glazbeno i komuniciraju dok sviraju.
U svakom slučaju još jedna uspješna organizacija Festcampera ispunjena dobrom zajebancijom, srećom i žestokom glazbom. Kako se ljeto bliži tako su se i nekakvi ventilatori izvukli pa je scenski nastup Noisome Minda imao filmski štimung.
Iako relativno (barem meni) nepoznati bendovi i kratka svirka, prostor je bio pun, a uživanje se osjetilo u zraku kao snažan nalet endorfina i Osječkog piva. Držim fige da taj kultni prostor sustigne kultni značaj u subkulturi pankera, rokera i metalaca jer ako se igdje može izaći van gledati live bend bez da je bubanj ozvučen, to je Danđn.