Zapanjujuća je činjenica kako se dogodilo brutalno ubojstvo teenagera na obali jezera šezdesetih godina i kako je upravo ono učinilo jedan finski bend megapopularnim krajem devedesetih. Da, svi znate da se radi o Children Of Bodom, velikanima melodic death metal pravca. Također znate da su sinoć nakon jedanaest godina opet posjetili Hrvatsku i ponovno došli u Zagreb povodom dvadesete obljetnice izlaska prvog albuma Something Wild (1997.) u sklopu turneje 20 Years Down & Dirty. To je i više nego dovoljan razlog što se prostor Tvornice Kulture popunio štovateljima ovog kultnog benda, ne samo iz metropole nego i iz raznih dijelova Hrvatske, vjerujem i pokoje susjedne zemlje ako me uši nisu varale. Kao prilog tome, ekipa i ja smo se iz Osijeka nakon posla i predavanja zaputili prema mjestu događaja kako bi bili dijelom toga ukazanja. Satnica je kazivala da se vrata otvaraju u 20h, a prva predgrupa startala je u 20:30h. To bi nam bilo izvrsno tempirano da se nismo našli u problemu s parkingom (da, lokalne vlasti bi trebale ispraznit ulice oko klubova i dvorana kad se priređuju veći koncerti!) i tako zbog više sile propustili ono što je prvi bend imao za reći. No i tome ima rješenja jer se nas iz Metal Jacketa tamo našlo nekoliko, tako da nećete ostati uskraćeni za informacije.
Naš revni Karlo Krešimir Kaštelan (od milja zvani KKK) zapazio je kako su progresivni death metalci ONI iz Kanade zvučali veoma raznoliko što se tiče autorskog materijala i kako im je pjevač bio stilski vrlo zanimljiv za slušati. Vrijedi istaknuti kako su umjesto klavijatura koristili ksilofon, što se ne može često susresti kod bendova takvog glazbenog pravca. Vidi se kako su noviji bend koji datira tek iz 2014., ali bez obzira na malo staža, na pozornici se čine sigurnima u ono što rade, čvrsto stoje na nogama i veseli ih što imaju priliku biti dijelom jedne ovako značajne turneje. Tijekom svoga nastupa nisu se razvodnili i pjevač im je zaslužio još jednom biti pohvaljen jer je zvučao uživo gotovo identično kao i na studijskim snimkama, što za poneke od bendova koje nećemo sada imenovati najčešće nije slučaj. Iza sebe imaju jedan full-length album Ironshore iz 2016., te su se sinoć većinom mogle čuti pjesme s toga izdanja.
Nakon “rupe u pamćenju” našli smo se u velikom pogonu Tvornice baš u vrijeme kada je počinjala druga predgrupa, Forever Still iz Danske. Izgledom podsjećaju na neku moderniju gothic atrakciju i kada su zasvirali, definitivno je reakcija publike bila pola-pola. Neki su zainteresirano kimali glavama u znak odobravanja, dok su se drugi međusobno pogledavali uz dozu skeptičnosti. Tijekom njihovog seta zvuk je bio pomalo mutan i možda bi se stvari bolje razaznale da su se izregulirali basovi koji poprilično bruje. Definitivno najveću pažnju plijenila je Maja Schonning, pjevačica iznimnih glasovnih mogućnosti i atraktivnog izgleda koja bendu daje dozu posebnosti, pogotovo kada iz “klasičnog” načina pjevanja pređe u grublji, žešći i hrapaviji đir. Većina pjesama im se bazira na vrlo žestokim uvodnim rifovima, laganijim i melodičnijim versovima i refrenima pa i ponekim nabrijanijim dijelovima koji se pojave kao ukras.
Nakon doze tog svojevrsnog alternativno-gothičkog metala došlo je vrijeme za aktere večeri. Prostor je osjetno postajao sve više tijesan, a mi smo se progurali do trećeg-četvrtog reda u sredini, ako se u tolikoj gomili uopće moglo i razaznati redove. Tako smo nabijeni jedni na druge kao sardine stajali nekih 15-tak minuta sve dok se pozornička svjetla nisu suptilno prigušila i odmah naznačila što slijedi za tren ili dva.
Na pozornicu je kročila finska peteročlana melodeath neman Children Of Bodom uz zvuke poznate uspješnice Deadnight Warrior s prvog albuma. Publika je u isti moment pala u onaj poznati koncertni miks delirija i bjesnila. Većina očiju bila je uprta u središnji dio pozornice gdje se nalazio frontman Alexi Laiho koji je u svojoj prepoznatljivoj pozi s gitarom podignutom na lijevu nogu častio okupljene svojim karakterističnim melodičnim solažama i plaženjem jezika. Iako je ovo turneja posvećena izlasku prvog albuma, na njihovom popisu pjesama našle su se i poznate stvari s kasnijih albuma. Jedan od vrhunaca bila je najava i izvedba pjesme Black Widow koju su odsvirali uživo nakon tko zna koliko dugo vremena. Kroz kratke i zatamnjene pauze između pjesama dok je Alexi
mijenjao gitare sve je izgledalo kao pustolovina kojom nas vode kroz presjek svoje dvadeset i kusur godina duge karijere. Oko nas su se nalazili oni malo stariji, a i oni veoma mladi poklonici njihovog opusa koji su svi jednakim žarom uživali u onome što se odvijalo ispred njih. Iako je temperatura unutar stiještene publike rasla iz minute u minutu, nije se prezalo od šutki, dizanja na ramena pa i ponekog crowd surfinga. Uistinu jedan od bendova koji uživo može pružiti uživanje onima koji vole iz daljine mirnije promatrati ispaljivanje tehničkih vratolomija na instrumentima, ali i onima željnima lomljenja vratova dati razlog da zarade šanc zgusnuti u prvim redovima. Nakon regularnog seta i vrlo kratke pauze ispunjene povicima “We want more!” i “Bodom, Bodom!”, vratili su se i za bis zavrtili rundu od dvije pjesme nakon kojih su se skupili na sredini, zahvalili “Croatian Hate Crewu”, pobacali trzalice i palice pa zatim nestali s bine i ostavili posjetitelje da odu do malog pogona na organizirani after party ili natrag svojim domovima.
Spletom okolnosti, prije polaska kući našli smo se pored njihovog busa ispred ulaza u Tvornicu i uhvatili bubnjara Jasku Raatikainena, gitarista Daniela Freyberga i basista Henkka Seppälu, fotografirali se s njima i razmijenili nekoliko riječi. Puštamo svakome na volju osobne dojmove s održanog koncerta, no nadamo se da na ovakav poduhvat nećemo ponovno morati čekati deset-jedanaest godina i da će nas djeca s jezera Bodom posjetiti još koji put u neko skorije vrijeme.
Children Of Bodom setlista
1. Deadnight Warrior
2. In the Shadows
3. Needled 24/7
4. Black Widow
5. Lake Bodom
6. Warheart
7. Angels Don’t Kill
8. Red Light in My Eyes, Part 2
9. Hate Me!
10. Downfall
11. Everytime I Die
12. Hate Crew Deathroll
13. Bed of Razors
14. Children of Decadence
bis
15. The Nail
16. Towards Dead End
