Home ReviewsConcerts Suicide Sillence se čekao u redu

Suicide Sillence se čekao u redu

by Vjeran

Suicide Sillence se čekao u redu

Suicid Silence

 

Iako se mnogima može činiti da je vrijeme kada se u redovima za koncerte u Beogradu čekalo satima, na samim koncertima uživalo u sirovoj energiji metal zvuk, a a sa njih odlazilo sa utiscima koji traju nedjeljama, prošli koncert Suicide Sillence-a 26. 07. u Domu Omladine je dokazao upravo suprotno. Već ispred samog Doma mogao se osjetiti taj duh, a na moje iznenađenje vidio sam veći broj mlađih fanova metal zvuka. Što se samog koncerta tiče, domaće predgrupe su definitvno pokazale da ne zaostaju ni po zvuku ni po talentu ni po entuzijazmu za drugima. Niški bend Marica je bez obzira na malobrojnu publiku svih 40 minuta koliko su svirali održao odličan show, frontmen Marko Jocić je sve vrijeme kroz humor održavao direktan kontakt s publikom.

Suicid SilenceNakon njih je nastupio sastav All the Arms We Need, sad već pred većim brojem publike, jer su ljudi počeli pristizati. Malo energičniji, malo suroviji zvuk se mogao primjetiti i po reakciji publike, a u jednom trenutku je basista Igor Hadžalić preskočio ogradu, sišao među publiku i podijelio je tako da ju je namjestio za death wall koji je ubrzo i nastupio. I još nešto, svirka poslije koje se kao suvenir ponese dred frontmena je definitvno ona o kojoj se priča čak i kad prođe mnogo mnogo godina.

Posljednja predgrupa, ali definitvno sa najvećom podrškom, Instead of a Kill, je svojim nastupom podigla atmosferu, za vrijeme nastupa pjevač Jovan Dorkin je pokazao izuzetne glasovne mogućnosti naravno ispračen jako dobrim i energičnim zvukom ostatka benda, a sama publika u sada već punoj dvorani je njihov nastup ispratila burno i za vrijeme samog nastupa je čak pao i jedan stagedive.

I na kraju su se pojavile i zvijezde večeri Suicide Silence. Već zagrijana publika dočekala ih je glasno, sa ushićenjem, tiskajući se što bliže,Suicid Silence ljudi su bukvalno skakali jedni preko drugih. ozvučenje je bilo malo jako, ali to je ovom bendu samo išlo u prilog jer je njihov zvuk bio jedan iznenadni nalet sirove energije, što se moglo vidjeti i na licima publike. Eddie je svo vrijeme komunicirao s publikom, tražeći njihovo sudjelovanje u samim pjesmama. Organizirajući circe of death za koji je želio da potraje cijelu pjesmu što nije, ali opet…od uzbuđene i nekontrolirane publike u euforiji se i ne može tražiti više. Svakako ih je uspio u jednom trenutku podijeliti i napraviti mnogi veći death wall. Redale su se pjesme “Fuck Ewerything”, “Wake up”, “Sacred words”, svaka pjesma je bila ispračena potpunim kaosom u publici. Nekoliko stage dive-ova je rezultiralo povredom jedne djevojke što je Eddie ispratio i malo dužim govorom upozorio ljude da povedu računa jedno na druge. Posljednju pjesmu “You Only Live Once” Eddie je odlučio pjevati u samoj publici što je počelo crowd surfingom, a za završilo se među samom publikom. Nevjerojatan prisni odnos sa publikom i definitivno nešto što se rijetko vidi. Sve u svemu utisci su više nego pozitivni, fantastična atmosfera, show kakav se ne zaboravlja.

Izvještaj: Milan Belić

Fotografije: Aleksandra Vukomanović

 

You may also like