Home ColumnsRefleksija Refleksija sa Velarom

Refleksija sa Velarom

by Strahinja Rupnjak

Aleksandar Marin (Velar) – manager i muzičar. Frontmen interesantnog benda Velar koji će nakon dužeg vremena ponovo nastupiti u Beogradu, 19. 02. u klubu Elektropionir. Usprkos preprekama osobnog života bend lagano snima album a plodove rada ćete imati priliku čuti za par mjeseci. Ako želite da se upoznate sa njihovim materijalom posjetite njihovu Bandcamp stranicu benda.

MJM: Koji biste bend voljeli vidjeti a nikada niste?

Velar: Gomilu zapravo, od bendova koji ne postoje više te neće ni biti prilike da ih vidim kao što su Nirvana, Alice in Chains i Snot (pogotovo Snot), do manje popularnih izvođača koji sviraju po drugim kontinentima i teško da će dolaziti u Europu, kao što su Organissimo ili Dub Trio.

MJM: Neprežaljeni koncert?

Velar: Meshuggah su došli u Varšavu, i ja sam se igrom slučaja našao tamo baš u tom periodu. Kupio kartu i sve to, da bi se ispostavilo da sam se morao vratiti u Litvaniju, gdje sam tada studirao, par dana ranije. Kada su prije dosta godina bili na EXIT-u nisam ih još uvijek bio otkrio, tako da su to dvije prilike koje sam propustio da bi čuo te legende.

MJM: Neočekivano dobar koncert?

Velar: Jambinai na EXIT-u 2014. godine. Znao sam za njih ali ih nisam intenzivno preslušavao, ono što su priredili vrlo skromnom broju ljudi u publici tada je jedan od najintenzivnijih nastupa koji sam ikada imao prilike vidjeti, uprkos činjenici što su ih skresali sa planiranih 45 minuta na 25. Budući da sviraju post metal (ili nešto vrlo slično tome), čuli smo čitavih pet pjesama, ali kakvih pet pjesama, ajme.

MJM: Mjesto na kojem najviše volite da se održavaju koncerti?

Velar: To bi zavisilo u mnogome od vrste muzike koja se svira, ali opet svako mjesto ima svoj poseban šmek. Što se Novog Sada tiče, Crna Kuća 13 je sasvim sigurno najiskreniji prostor, Firchie Think Tank studio ima vrlo autentičnu atmosferu i odličan zvuk, Quarter i Fabrika su zaduženi za spektakle i ozbiljna lica muzičke industrije, i izdvojio bih Elektropionir u Beogradu kao odličan prostor, premda staviti šank onako u sred prostorije i skresati dostupan prostor upola mi ne ide u glavu.

MJM: Muzičar/kolega koga poštujete van bine?

Velar: Podosta ih je, možda čak i previše da bi stalo u jedan pristojan pasos. Što se domaćih izvođača tiče izdvojio bih nabrzaka novosadske bendove Wolfram za dugogodišnje prijateljstvo, suradnju i vrsne čajanke, Casillas isto tako sa ništa manje poštovanja, kompletnu postavu Kite i Jaja Prod, Dunju “Dojo” Dačić, Dont Touch Anything, lista ide dalje i dalje. Beogradske ekipe The Slack, Irvas, i Doručak na Travi nikako ne izostaviti, a imali smo prilike upoznati i zapiti se sa stoner gigantima Elder, kao i sa bendom Egypt, sva šestorica su šetajuće kutije suvog mamojebstva.

MJM: Muzika koja traži pravi trenutak?

Velar: Svaka muzika traži pravi trenutak, taj trenutak je upravo ono što i stvara tu muziku. Nebitno je potpuno kakva će harmonija, ritam, dinamika ili tekst ispasti iz tog momenta, jedino što je bitno je da je iskreno. Dan koji se završi sa tri prazne flaše od kojih je jedna razbijena u naletu frenetičnog bijesa ili depresije, i sa pepeljarom u kojoj već davno nema mjesta za nit a kamoli za cigaretu, se može smatrati protraćen sve do momenta dok se na stolu ne nađe nacrt za pjesmu, djelić atmosfere tog dana. Takva pjesma ostaje zabilježena na daleko više načina nego samo na papiru.

MJM: Odakle potiče tako jaka veza sa muzikom koju stvarate?

Velar: Cijelog života sam okružen muzikom. Potičem iz muzički obrazovane obitelji, roditelji zborski pjevači, sestra violinistkinja, djed zna da ispodriguje refren Daira poslije nekoliko vinjaka, drugi djeda je jednom pao sa stola na svadbi i ozlijedio kuk jer je solirao na tamburi i sve te lijepe stvari. Naučio sam svirati skoro svaki instrument koji sam imao prilike svirati više od jednom, završio osnovnu muzičku školu na smjeru za klavir (i bio previše malouman da ne nastavim obrazovanje na tom polju (mada nije ni jezična gimnazija loša, što znam (mada opet…))), pjevao u zboru, svirao po bendovima otkako sam čuo prvi riff u životu, itd itd. Muzika mi je sastavni dio života i najveća kazna bi mi bila izgubiti sluh.

MJM: Pjesma koja vas vezuje za određeni trenutak?

Velar: Svaka pjesma ikada, ali izdvojiti ću Sigur Rós – Untitled 8 (Popplagið) jer me podsjeća na sve što sam ikada čuo i osjetio u životu – pjesma koja pogađa u samu srž svega što postoji.

MJMBend koji nema loš album?

Velar: Kao klasičan fanboy ću ipak ostati pri jednom te istom odgovoru na ovo i slična pitanja – Tool. Svi imamo onaj jedan bend koji je kamen temeljac našeg ukusa u muzici i velik dio dotičnog baziramo na tom istom bendu. Naravno da ne slušam Silvanu Armenulić jer je Maynard srušio klavir sa bine i semplovao to, niti Gutalax jer Danny Carey nosi košarskaški dres i visok je kao murva; razumijemo se.

MJM: Kada prvi put čujete novi album, na koji način ga slušate?

Velar: To uglavnom ide tako što čujem pjesmu koja me pomakne sa bulje i onda moram vidjeti da li je i ostatak albuma podjednako pomiče. Ponekad da, ponekad ne. Nemam neki konkretan ritual slušanja, ali sam baš rijetko bio u potpunosti trijezan.

You may also like