Zoran Sokolović Vandal (Infest, ex Bane, ex Decrepancy) borac za undreground kulturu. Infest je značajno ime na ovim prostorima, bend koji je posjetio mnoge gradove Europe i ljubitelje ekstremnog zvuka ostavio bez daha. Njihovo peto studijsko izdanje ”Addicted To Flesh” će biti objavljeno ove godine. Imati ćete priliku čuti ih 25. 02. u Domu Omladine, u okviru Festivala Srpskog Podzemlja. Popričali smo sa Vandalom, frontmenom benda i ujedno jedinim originalnim članom. Pored svog matičnoga benda svirao je gitaru u bendovima Bane i Decrepancy, također je bio session muzičar kultnog benda The Stone svirajući bas gitaru.
MJM: Koji biste bend voljeli da vidite a nikada niste?
Vandal: Uh, ovo je veoma teško pitanje, obzirom da ja slušam dosta starijih bendova i da dosta njih nije aktivno, ali možda Bolt Thrower i Dismember. Na žalost, mislim da to nikada više neće biti moguće, ali svakako velika žalost jer ti bendovi više nisu na sceni.
MJM: Neprežaljeni koncert?
Vandal: Definitivno Death, zbog Chuck-a, bez obzira što sam gledao fenomenalni DTA, ali opet nije isti osjećaj, kao i At The Gates (Exit 2016.), koji sam propustio zbog Infest turneje.
MJM: Neočekivano dobar koncert?
Vandal: King Dude u Beogradu! Došao sam totalno neobavješten o bendu i bio sam ispomoć oko opreme prijateljima iz organizacije, bez ikakvih indicija da uživam u koncertu. Međutim, kroz priču sam video da su ljudi iz benda fenomenalni, i htio sam poslušati par pjesama, i otići popiti pivo, jer to nije vrsta muzike koja je meni primarna. Nakon prve pjesme sam ostao bez teksta, totalno uživajući u muzici, a na kraju sam bio u fazonu, da je koncert bio jako kratak, iako su svirali ozbiljno dobar i dugačak set pesama. Nakon koncerta sam otišao na “merch” i kupio sve albume i postao veliki fan tog benda.
MJM: Mjesto na kojem najviše volite da se održavaju koncerti?
Vandal: Što se Srbije tiče, definitivno “Dom Omladine”. Jako ozbiljan klub, kao i ekipa koja tu radi. Krenuvši od zvuka, rasvjete, organizacije zaposlenih… definitivno najbolji klub u Srbiji.
MJM: Muzičar/kolega koga poštujete van bine?
Vandal: Kako je ova zemlja jako mala, tako je i jasno da se svi manje-više poznajemo i družimo. Ne smijem nabrajati ljude, jer ne želim propustiti nekoga, ali što se tiče naše scene, ima jako puno ljudi vrijednih poštovanja, kako sa muzičke, tako i sa prijateljske strane.
MJM: Muzika koja traži pravi trenutak?
Vandal: Blues. Definitivno blues i King Dude. To je nešto što ne mogu tek tako pustiti i slušati. Za tako nešto moram imati mir, samoću, i da mi je period takav da ne želim vidjeti nikoga, već samo da zagrlim player i uživam u muzici i samoći.
MJM: Odakle potiče tako jaka povezanost sa muzikom?
Vandal: Od samog djetinjstva me je muzika nekako privlačila. Jako sam volio sa ujakom slušati RnR ploče i slušam o tom period kada su Black Sabbath, WASP, Deep Purple i BOC bili velikani scene i harali muzičkim svijetom, donoseći nešto novo i nečuveno za to vrijeme. Vrlo brzo nakon toga sam otkrio i ekstremnije bendove i moj život se totalno promijenio.
MJM: Pjesma koja vas veže za određeni trenutak?
Vandal: Za vrijeme služenja vojnog roka, prijatelj Marko iz benda The Stone mi je poslao CD “Magla”, a moja straža je bila od 6 ujutro. Točno se sjećam trenutka kada sam u discman ubacio CD i više nije za mene postojala ni vojska, ni šuma u kojoj sam bio, već samo muzika. Tako da umjesto pjesme, kompletan album me veže za ljeto 2006. I za period vojske.
MJM: Bend koji nema loš album?
Vandal: Po mom mišljenju, imam par takvih bendova, ali prije svega IRON MAIDEN! Nakon njih dolaze Black Sabbath, Immolation, Suffocation, Bolt Thrower, The Stone i mnogi drugi…
MJM: Kada prvi put čujete novi album, na koji način ga slušate?
Vandal: Muziku jako volim slušati kada sam potpuno sam u sobi. Kako ne podržavam piratstvo, trudim se da sve što volim slušati, kupim u originalnom izdanju. A onda kreće čitanje iz knjižice diska, tekstovi, slike, praćenje tekstova uz muziku… a nakon toga, dugme “repeat”.
