Home ReviewsReleases Recenzija: Black Desert Sun – Black Desert Sun

Recenzija: Black Desert Sun – Black Desert Sun

by Vjeran
Black Desert Sun

Black Desert Sun – Black Desert Sun

  1. Echobrain
  2. Spliff Sucker
  3. Pharoas Serpents
  4. Psycho Wizard
  5. Monster in Haze
  6. Sparkle Juice
  7. Psychedelic Soundscape Part III
Izdavač: samostalno
Godina: 2015.

 

Black Desert Sun su islandski desert rock četverac koji je aktivan od 2014. Za mikrofonom stoji Björg Amalía, bas svira Gestur, gitaru Víðir, a bubnjeve Brynjar. Iza sebe imaju nekolicinu koncerata po svojem rodnom otoku te ove godine nastupaju na najvecem islandskom metal festivalu EISTNAFLUG.

Svoj album prvijenac, pod istim imenom izdali su putem internetskih prodavaonica, te na Youtubeu i nekolicini free download stranica 29. siječnja. Album se sastoji od 7 pjesama različite tematike ali vrlo sličnog i u jednu ruku prepoznatljivog zvuka.

Prvo što se treba pohvaliti je umjerenost u korištenju distorzije. U skladu sa žanrom, imaju mnogo distorzije i rijetko se spotiču o sklopku fuzz pedale (ne gase ju baš), ali ona nije sveobuhvatna te se bas i bubnjevi mogu čuti povrh šuštanja riffova.
Atmosfera svih djela isto je u skladu sa žanrom, udaljeni i grubi ženski vokal savršeno se miješa sa zvukom ritam sekcije i potiče na ritmično kretanje te pjevanje ne pre zahtjevnih tekstova. Povremene solo dionice nisu pre duge i komplicirane da bi vas nasilno uranjale u nepotrebni napor pri shvaćanju teme. Uz to se u početcima pjesama uvode elementi nalik dijalozima iz filmova 70ih što dodaje šarmu cjelokupnog djela
Dinamika albuma nije toliko promjenjiva, nema se strogo rečeno “laganica” nego je sve u opuštenom ali čvrstom ritmu rocka.

Svi znaju kako na Islandu postoje gejziri, te nam tako ovi islanđani ne otkrivaju nužno toplu vodu sa svojim zvukom. Desert rock je na sceni već dulje vrijeme (jako jako dugo) te tako Black Desert Sun ne predstavljaju nešto novo i neviđeno. Nije nužno loše biti unutar svojeg žanra i držati se dobro postavljenih temelja, ali s tim postoji mogučnost zapadanja u generičnost. Naime BDS su veoma pitki, lako se slušaju te su pjesme tipa Pharoash Serpents zanimljive, ali postoji mogućnost da se ne probiju daleko jer u današnjem svijetu prolaze dobra reklama te veliko odstupanje od konvencionalnoga (da se ne zapuštamo u socijalnu kritiku, black desert sun bi mogli biti veoma zanimljivi u budućnosti ali ne toliko posebni širokoj publici jer su im prethodnici svašta već pokazali).

Ako tražite opušteni i ne pre napasni desert rock koji može služiti kao svakodnevna glazba a ne samo pozadinska glazba pri vašoj sljedećoj pustinjskoj avanturi, postoji velika mogućnost da će te to pronaći u ovom crnome suncu.

Piše: Karlo K. Kaštelan

You may also like