Home ReviewsReleases Recenzija: Yuri Gagarin – At the Center of All Infinity

Recenzija: Yuri Gagarin – At the Center of All Infinity

by Vjeran

 

Yuri Gagarina maxresdefault

Yuri Gagarin – At the Center of All Infinity

  1. The New Order
  2. Cluster Of Minds
  3. In The Abyss
  4. I See No God Up Here
  5. At The Center Of All Infinity
  6. Oblivion
Izdavač:
Godina: 2015

Da su Šveđani oduvijek imali smisla za glazbu to je neupitno još od Abbe. Ali da će desetljećima dalje iz Švedske dolaziti vrhunski bendovi to nitko nije mogao očekivati. Time je još čudnije čuti da Yuri Gagarin, bend sastavljen od članova iz raznih gradova, kaže da scena baš nije nešto posebno.

Možda se radi o perpetualnom nezadovoljstvu kakvo inače spopada članove određene zajednice žaleći nad time što više ljudi ne prepozna magičnu snagu kakvu identifikacija s njom pruža jer uz Witchcraft, Graveyard, Truckfighterse i slične jednosatvno ne mogu prihvatiti to njihovo stajalište.

Gothenburg je mjesto gdje članovi Yuri Gagarina i dan danas stvaraju svoju glazbu. Ona svakako nije klasična glazba jer je instrumentalna, progresivna i svemirska. Nakon albuma prvijenca i singla na red je došao At the Center of All Infinity koji je doveo aktivniju uporabu klavijatura. Kada mislim na svemirsku glazbu ne mislim čisto na Hakwind efekte koji se protežu cijelim albumom, nego upućujem na istančanu i izvrsno skrojenu atmosferu cijelog albuma koji definitivno opisuje ono o čemu govori.

Prva pjesma kreće žestoko u stilu Hawkwinda izmjenjujući stanje uma nasilno, ali za možda koji stupanj. Jednostavno uvodi i privikava slušateljev um na priču koja slijedi. The New World Order je jedna od mračnijih pjesama na albumu i interesantno je pozicionirana kao prva kako bi odmah rastepla sve mentalne blokade i uvela slušatelja u potpuno novu dimenziju – u središte sve beskonačnosti.

Dok prve dvije pjesme imaju još uvijek klasičan feel Yuri Gagarina, treća počinje nagrizati i jačati anksioznost kao da nešto nije u redu – kao da se velikom brzinom krećemo po rubu vlastite dimenzije dok nam se nerazumljive slike pojavljuju pred očima.

Takav “drop” savršeno priprema slušatelja za epsku stvar, nazvanu kao i album, At the Center of All Infinity koja savršeno uklizne prema zadnjoj pjesmi Oblivion tvoreći spektakularnu završnicu u maniri Odiseje 2001.

Zahvaljujući žestokoj podlozi, predivna sola gitariste Christiana Lindberga dolaze do maksimalnog izražaja tvoreći karakter pjesama i dajući ideju konstantne mijene. Interesantno je za saznati kako je glazba proistekla iz pukog jammanja, ali sve je jasno kada se vidi njihov stav i kolektivni cilj – koliko pjesma dobro zvuči na probama, toliko mora i na snimci.

Vjerujem da iz toga i proizlazi taj osjećaj konstantne mijene – svemirske atmosfere koju je Hawkwind postavio – a pogotovo nakon uvođenja ovakvih snažnih klavijatura Robina Klockermana koje su, umjesto da se pletu u glazbu, u službi temeljnog zvuka koji oblikuje onu supstancijalnu kvalitetu svake pjesme.

Preporučam slušanje tog albuma pogotovo u noći, ako ste sami sa sobom, pogotovo na žmirećki i s punim fokusom. Tek tada ona ima svoju punu snagu i tek ju tada čovjek može osjetiti kako treba. Uostalom, kako je instrumental, može izvrsno funkcionirati kao podloga bilo kakvoj vrsti mentalnog rada jer ujedno smiruje, ali i potpaljuje vatru.

Piše: Matija Katić

You may also like