Home News Recenzija: Saor – Guardians

Recenzija: Saor – Guardians

by Metal Jacket
saor

Saor – Guardians

  1. Guardians
  2. The Declaration
  3. Autumn Rain
  4. Hearth
  5. Tears of a Nation
Izdavač: Northern silence productions
Godina: 2016.

Saor i ime koje se iza njega krije, izvjesni gospodin Andy Marshall, nije nepoznato ime u metal svijetu. Tipičan primjerak ”voli-ih-ostavi-ih” glazbenika koji naprave glazbeni projekt, objave album, dva i onda ga ostave. Askival, Falloch, Arsaidh su neka od imena koja sigurno neće vidjeti njegovo stvaralaštvo nikad više. Trenutno ima Saor te Fuath koji je izdao album u veljači ove godine (i jako je dobar, poslušajte). Saor je postao poznat gotovo preko noći, izdajući svoj album imena Aura, jedan od najboljih albuma 2014-te godine. Očito je bilo da, nakon takvog monumentalnog djela, novi album mora biti na istoj ili još višoj razini. Vrlo izazovan zadatak.

Cover artwork sa svojim umirujućim tonovima pokušava odapeti istu razinu nostalgije i komfora kakvu je imala Aura. Osobno, iako je cover dobar, tu posebnu količinu atmosfere i maglovite gustoće Andy i nije baš uspio doseći. Međutim, cover radi dobar posao u predočenju drugačijih ugođaja koji prevladavaju na ovom albumu. Bez obzira na to, forma glazbe je slična kao i na Auri. Imamo 5 pjesama, sve u trajanju preko 10 minuta za sveukupno trajanje od oko 55. Prva pjesma, Guardians, počinje sa razrađenijim uvodom nego Children Of The Mist. Akustična instrumentalizacija i folk elementi su mnogo razrađeniji i češći na ovom albumu nego kod Aure. Sami riffovi su dublji i razrađeniji, sa više izazovnijih riffova. Glazbi nije problem se prebacivati iz metala u akustiku. Te elemente vrlo dobro miješa na mnogim mjestima.

Produkcija i atmosfera je mnogo dublja, čvršća i ponosnija nego aura. The Declaration je odličan primjer tog novog produkcijsko-atmosferičnog koraka. Elementi Aure su prisutni ali se glazba trudi biti jedinstvena i energetična na svoj način što ju čini vrlo slušljivom i zanimljivom. Mnogo veća količina različitih prijelaza vrlo dobro idu na ruku tome, a vokali, koji su sada bliže u miksu, odlično se poklapaju. Marshallovi growlovi zvuče božanstveno i savršeno odgovaraju ovoj mističnoj atmosferi snage i ponosa. Autumn Rain predstavlja neke novije uzore. Čuje se da je Andy slušao novi Panopticon jer me je ovo stvarno jako podsjetilo na njega. Spora, atmosferična pjesma, kao stvorena za opuštanje. Prijelaz u piano dio pri kraju, spojen sa flautom, apsolutno je emocionalan i osjeća se da je u ovaj album uloženo puno srca. Hearth slijedi sličnu filozofiju sa melankoličnijim riffovima ukomponiranim sa akustikom. U jednom trenutku, gitarske dionice se pretvaraju u veličanstveni riff, sa ostalim instrumentima u tandemu, ovo Hearth čini jednom od ponajboljih pjesama na albumu. Napokon, dolazimo do Tears Of A Nation koja se vraća ponosnijem tonu i reskim ali pozitivnim riffovima. Sve se to mijenja dalje kad se pjesma razvije u tradicionalniji black metal riff. Masan i slastan, samo kako bi bio ublažen odličnom akustikom te gajdama.

Sve u svemu, Saorov Guardians je dokazao da je itekako maestralan album. Nije dobar koliko Aura ali nije ni previše daleko. Genijalni riffovi, veći fokus na samu glazbu te nacionalne elemente koji se nježno provlače kroz cijelo djelo. Andy  je sa ovim albumom pogodio upravo ono što smo očekivali od nastavka Aure. Energetično djelo sa definiranom fabulom i odličnom atmosferom. Produkcija je također definitivno bolja nego na Auri. Neki elementi, kao zborno pjevanje, nedostaju. To bi bila jedina zamjerka. Unatoč tome, ja ne znam što čekate. Idite i nabavite album!

Tekst: Filip Gudan

You may also like