Home ReviewsReleases Recenzija: Sanctrum – Rot

Recenzija: Sanctrum – Rot

by Vjeran

 

Sanctrum cover

Sanctrum – Rot

  1. Thousand Lies (03:54)
  2. Above Us All (02:44)
  3. This Time Around (02:49)
  4. The Sickness Within (04:17)
  5. Painting The River Red (03:22)
  6. Machines (03:49)
  7. Demons (02:50)
  8. Dragonslayer (03:28)
  9. The Ritual (03:45)
  10. On Justice (04:56)

Izdavač: WormHoleDeath Records

Godina: 2015

Moderna metal scena, bez obzira koliko neki to nijekali, ima zaista odličnih bendova, prepunih novih ideja, starih utjecaja i čiste mladalačke ambicioznosti. Dakako, iako takvih bendova ima, to nikako ne pobija činjenicu da lošijih bendova ima više. Takvi bendovi imaju najčešće zvuk koji je izmjenjiv međusobno, ispunjen lošijim modernijim utjecajima i generalno su dosadni i nezanimljivi za slušanje, barem meni osobno.
Sada, da li Sanctrum spada u prvu ili kasniju kategoriju? Bojim se da je odgovor ipak u kasniju…

Sanctrum je, takozvani, thrash/groove metal band iz Švedske aktivan još od kraja ”tamnih” 90-tih. Od 2003. na godišnjoj bazi su izdavali razne demoe da bi 2008 izbacili svoj debi album koji svojim zvukom nije pretjerano odskakivao od neke sredine, a ista situacija je i sa albumom Rot koji gotovo možemo nazvati Debut 2.0.
Album nam dolazi upakiran u nelošu ilustraciju koja odiše onim tipičnim thrasherskim štihom ali ne donosi ništa pretjerano pamtljivo. Ilustracija služi svrsi i ne namjerava zadiviti svojom originalnošču nego nudi sigurne klišeje.
Album odmah, pjesmom Thousand Lies, bez ikakve pripreme ili uvoda napada jednoličnim riffom i drum dionicama koje se razvije u jednostavan galop popračen na prvu ruku zanimljivim, ali ubrzo iritantnim i jedličnim vokalima. Pjesma izmjenjuje ”atmosferičnu” dionicu pa opet na galop i tako do kraja pjesme. Prosječan opener sve u svemu.

Above Us all i This Time Around ne nude ništa pretjerano zanimljivo također, čak štoviše, gorak okus jednoličnosti prevladava i dalje u obje pjesme i prilično su zaboravljive. Vokal ostaje identičan u notu kao i u prošloj pjesmi.
The Sickness Within zato počinje i više nego obečavajuće vrlo dobrim riffom i growlom i taj opečat odiše vrlo nasilnom atmosferom i poziva na mlačenje. Nažalost, momci iz Sanctruma umjesto da nastave tim tonom i ovu pjesmu završe na način kako su počeli, odlučili su da baš ovdje bi trebali napraviti kompletan preokret i napraviti nekakvu ”atmosferičnu” pjesmu. Nepotrebno i kvari dojam.

Slijedeći velik dio pjesama smrdi na filler materijal i očit je kompletan nedostatak inspiracije, sa tek malim dionicama koje su tu tek da dodaju malo diverziteta ovih 5 nevjerojatno generičnih i izmjenjivih pjesama. Nažalost, čak i sa tim razlikama, pjesme ostaju naporne i nije ih uopće užitak slušati.
Album završava pjesmom On Justice koja ponovno ne nudi ništa novo do polovine pjesme. U tom trenutku, pjesma ponovno radi kompletan preokret i nudi minutu akustike koja naprasno završava sa već prije spomenutim atmosferičnim dijelom. Ovaj dio čak odgovara i pogođen je sasvim zadovoljavajuće.

Sve u svemu, najveći problem Sanctruma je njegova generalna jednoličnost i generičnost koja vuče mnoge korijene iz modernog metalcorea. Vidljivi su svi najgori moderni klišeji što rezultira ne nužno lošim ali definitivno zaboravljivim albumom na kojem će te izlizati ”Next” gumb na vašem playeru. Ok kao pozadinska buka ali ništa više.

Recenzira: Filip Gudan

You may also like