Home ReviewsRaiders of the Lost Records Recenzija (RotLR): Wolf – Edge of the World

Recenzija (RotLR): Wolf – Edge of the World

by Vjeran

 

Wolf - Edge of the World

Wolf – Edge of the World

  1. Edge Of The World
  2. Highway Rider
  3. Heaven Will Rock N Roll
  4. Shock Treatment
  5. A Soul For The Devil
  6. Head Contact
  7. Rest In Peace
  8. Too Close For Comfort
  9. Red Lights
  10. Medicine Man

Izdavač: Mausoleum Records

Godina: 1994

NWOBHM je bio vrlo divlji dio metal povijesti i neupitno važan. Osim što je iznjedrio velika imena, stvorio je i beskonačno brdo bendova koji nisu uspjeli steći sličnu slavu. Većina tih bendova je izbacila EP ili dva, rijeđe cijeli album i nestala u obskurnost. Jedan od tih ”nesretnih” bendova je britanski Wolf (NE Švedski), odprije poznat kao Black Axe. Ovaj bend je izbacio samo jedan album koji nije prošao pretjerano uspješno, ali popularizacijom interneta je postao apsolutni kultni klasik. Subjektivno rečeno, ovaj album mi se nalazi u top 5 albuma ikada.

Iza odličnog covera, nalazi se 10 pjesama čistog heavy metala stare škole. Pjesme su to ispunjene mladenačkom ambicijom tog vremena što je izuzetno osjetno u zvuku. Pjesme imaju izrazito izraženu rock ‘n’ roll vibru i ne prelaze u nekakve divljačke brzine (što je za 1984. godinu čak i čudno). Atmosfera je konstantna, vokal pogođen savršeno i jedan je od glavnih razloga zašto je ovaj album tako genijalan. Ne očekujte nekakve divlje operete tipa Dickinson. Ne, Chris English na ovom albumu se savršeno poklapa sa glazbom i ima onu klasičnu NWOBHM boju glasa.

Riffovi su čvrsto temeljeni na klasičnoj rock/rani metal formuli. Pjesme su ispunjene odličnim dionicama i solažama koje zvuče odlično. Što se samih pjesama tiče, ima svega što NWOBHM mora imati. Od relativno nježnijeg openera, do odličnih, nabrijanijih pjesama kao Highway Rider i Red Lights, pa do balada poput A Soul For The Devil. Treba i napomenuti par čistih rock stvari kao što su Heaven Will Rock ‘n’ Roll i Head Contact. Sve što želite od ove faze metala, ima na ovom albumu.

Što se nekakvih boljki tiče, njih i nema previše. Neki bi se mogli požaliti na nekako udaljenu produkciju koja čini instrumente nekako suhima. Bass i nije čujan što je šteta. Međutim, produkcija sasvim solidno radi u korist atmosferi tako da je ona više pitanje subjektivnog dojma. Generalno gledajući, Wolf je svoj posao odradio i svaka pjesma ima svoj karakter i ostat će vam u glavi.

Sve u svemu, prava je šteta što ovaj bend nije postigao nešto više. Album je jednostavno bio izdan u vrijeme kad je NWOBHM već bio prilično mrtav, a drugi, brži podžanrovi u velikom usponu.

Šteta za Wolf, ali su nam barem ostavili ovo remekdjelo koje se bez problema može računati među najbolje, ako ne i najbolji, NWOBHM albume svih vremena. Srdačna preporuka, poslušajte ovo!

Recenzija: Filip Gudan

You may also like