Home ReviewsRaiders of the Lost Records Recenzija (RotLR): Venom – Temples of Ice

Recenzija (RotLR): Venom – Temples of Ice

by Vjeran

 

VENOM – TEMPLES OF ICE

Venom – Temples of Ice

  1. Tribes – 3:44
  2. Even in Heaven – 3:57
  3. Trinity MCMXLV 0530 – 3:33
  4. In Memory of (Paul Miller 1964-90) – 4:17
  5. Faerie Tale – 4:21
  6. Playtime – 3:18
  7. Acid – 4:13
  8. Arachnid – 2:42
  9. Speed King – 3:31
  10. Temples of Ice – 6:44

Izdavač: Under One Flag

Godina: 1991

Još uvijek smo svi ostali pod dojmom odličnog koncerta Venom Inca. u zagrebačkoj Tvornici pa je sasvim logično da i ovu rubriku započnemo ovim legendarnim britancima. Venomova povijest je doista duga i rijetko tko nije čuo za ovaj bend. Međutim, ne baš previše ljudi mari ili čak zna za albume ovog benda koji nisu Welcome To Hell, Black Metal ili noviji kao Metal Black te  Fallen Angels. Iz nekog sasvim nepoznatog razloga Demolition Manova faza Venoma je nekako zapostavljena (izuzev Prime Evil) među fanovima što je nekako tužno.

Album koji ću recenzirati je impresivni Temples Of Ice, izdan 1991.

Iza zanimljivog covera, nalazi se 10 pjesama koje obećavaju. Glazba ima vrlo dobru produkciju koja dopušta svakom instrumentu prostor za disanje dok Demolition Manovi vokali zvuče malčice udaljeno. Međutim, udaljeni su sasvim dovoljno da se sve čuje kako spada. Pjesme su energične, ispunjene odličnim riffovima i solo dionicama kojih ima na bacanje. Bass je savršeno pogođen u miksu što je veliki plus. Treba pohvaliti i vrlo zabavnu pjesmu Playtime koja se iskazuje svojom opuštenom i skakutavom atmosferom. Ta pjesma je inače zadnja u Mantasovoj ”školskoj” trilogiji (prve dvije su Teacher’s Pet i Skool Daze) i fino ju zaokružuje. Pjesme također vrlo lako uđu u uho, pogotovo pjesma Acid koja je možda i najcatchy pjesma koju je Venom ikad napisao. Sve pohvale zaslužuje closer imena Temples Of Ice koji je odličan i veoma dobrom kompozicijom zaokružuje cijeli album.

Normalno, album nije bez mana. Prva i najveća je pjesma Faerie Tale koja je poprilično meka u svojoj atmosferi i odskače jako od Venom stila općenito. Čak i kad bi ju gledali manjih standarda (to jest, ne Venom standarda) još uvijek ne bi bila pretjerano dobra. Poprilično neodgovarajući vokali spojeni sa prenježnom atmosferom, čine ju, nažalost, skip materijalom.

Drugi, subjektivni problem zbog kojeg je ovaj album najvjerojatnije i ostao nezapažen i zaboravljen, je očita promjena u generalnom zvuku. Ovaj album nije zao, nipošto. Možda pokoja pjesma ima kakav dodir sa prijašnjim zlim temama i zvukom ali tu slićnosti prestaju. Album je melodičan, a i cover Deep Purpleovog Speed Kinga samo potvrđuju da se Venom ne trudi više biti opasni pobunjenik protiv glazbenih standarda kao dotad.

Sve u svemu, ovo je tužno zaboravljeni album kojem bi fanovi trebali dati drugu šansu. Album je energičan, zabavan, ima brdo odličnih riffova i solo dionica, samo jednu ”lošiju” pjesmu i cover Deep Purplea. Pametnom dosta, nabavite ovaj dio povijesti. Srdačna preporuka.

Recenzija: Filip Gudan

You may also like