Home ReviewsRaiders of the Lost Records Recenzija (RotLR): Messina – Terrortory

Recenzija (RotLR): Messina – Terrortory

by Vjeran
Messina

Messina – Terrortory

  1. Messina
  2. Attempted Suicide
  3. Nothing Will Change
  4. Terrortory
  5. Who’s for Dinner
  6. Drop Dead
  7. Deathrow
  8. Ritual Killings
  9. The Commencement
Izdavač: D&S Recording
Godina: 1990. 

Nizozemska je još jedna zemlja koja je kasnih 80-tih/ranih 90-tih davala brdo bendova. Dakako, kao i u svakoj sceni ikad, mnogi od tih bendova nisu se uspjeli probiti previše. Teško je postati još jedan Asphyx ili Pestilence. Messina je još jedan takav bend koji je došao, ispljunuo svoje debitantsko djelo i samo nestao. Danas ćemo baciti pogled prema tom albumu, briljantnog imena Terrortory, i što isti može ponuditi današnjem slušatelju.

Nastao na prijelazu 80-tih u 90-te, ovaj album ima sva obilježja kasnog thrasha. Prilično uvjerljiv zvuk koji odiše snagom i energetičnošču. Odmah od početka sa stvari imena Messina, sve karakteristike se mogu iščitati. Mješoviti uvodi koji iskazuju svu ljepotu njihovog suhog ali vrlo ugodnog štima gitara, prijelaz u skakutavi riff te vokal. Vokal je poprilično generičan za ovaj tip glazbe i vremenski period. Mogli biste se zakuniti da ste ga već čuli negdje drugdje bar sto puta. Neka, odgovara glazbi i stvara lijepu sinergiju sa riffovima. Bass je također veoma lijepo čujan ali se ne ističe po ničemu posebnom. Tu je i to je dovoljno. Sam album ima dosta vrlo agresivnih i energičnih stvari koje su užitak za slušanje i prolaze u trenu. Najvjerojatnije je to bilo samom bendu u planu i u svom naumu su uspjeli.

Međutim, bend ima nekoliko specifičnih boljki. Naime, vrlo je očit manjak originalnosti i ideja koje bi učinile glazbu zanimljivijom. Riffovi su podosta repetitivni i generalno nedostaje neke inovacije koja bi bend izvukla iz vrela generičnosti. Da nije brz i veoma agresivan, ovaj album bi se mogao vrlo lako odbaciti bez razmišljanja jer ovakvih stvari kakve nudi Messina ima napretek. Također bih napomenuo i vrlo čudnu produkciju bubnjeva, čiji zvuk može postati vrlo naporan nakon nekog vremena. Generalni nedostatak inovacije jako potapa ovaj, inače dosta zabavan, album.

Sve u svemu, što da se još kaže. Ovaj album je tipičan produkt svojega vremena kada je thrash ispalio skoro sve svoje originalne adute.  Album je vrlo agresivan, ima vrlo heavy i snažne riffove al nema originalnosti ali uopće. Bez obzira na to, preporučujem album svima kojima fali doza agresivnog i underground thrasha i ne smeta im što su neke aspekte albuma zasigurno čuli već stotinu puta. Ako tražite neku originalnost ili progresivnost kakvom se dičio Pestilence u svojoj kasnoj fazi, nečete to ovdje naći. Ništa groundbreaking ali zadovoljava za ono što u srži i je.

Tekst: Filip Gudan

You may also like