Home ReviewsRaiders of the Lost Records Recenzija (RotLR): Cynic – Focus

Recenzija (RotLR): Cynic – Focus

by Vjeran

 

Cynic

Cynic – Focus

  1. “Veil of Maya” – 5:23
  2. “Celestial Voyage” – 3:40
  3. “The Eagle Nature” – 3:30
  4. “Sentiment” – 4:23
  5. “I’m But a Wave to…” – 5:30
  6. “Uroboric Forms” – 3:32
  7. “Textures” – 4:42
  8. “How Could I” – 5:29
Izdavač: Roadrunner
Godina: 1993

Katkad, genija je teško prepoznati dok nije kasno. Koliko je umjetnika tek posthumno postalo slavno? Nekako, kao da je ljudima potreban poticaj ekstremnije vrste da shvate koliko je nešto neshvaćeno genijalno. Takva je situacija sa Cynicom i njihovim debitantskim albumom imena Focus. Cynic je bio u početku thrash metal porijeklom iz Floride. Započinjući svoju karijeru sa nekoliko demoa odličnog i, sa daljnjim izdanjima, sve čudnijeg thrasha, brzo su prikupili svoju bazu fanova. Sean Malone, Paul Masvidal, Sean Reinert i Jason Gobel napokon 1993. izdaju svoje debitantsko djelo Focus. Ovaj album je publici predstavio drugačiji Cynic, i to ne malo drugačiji, nego kompletni preokret na nešto dotada neviđeno. Jedino su Atheist , Atrocity i Death tada nudili nešto slično, a ni to nije moglo pripremiti publiku na ovo, doista transcedentalno iskustvo. Nažalost, publika nije uvidjela genij Cynica kada je ovaj album izašao nego tek mnogo kasnije.

Odmah na prvim sekundama prve pjesme, imena Veil Of Maya, postaje jasno kako ovo nije ”samo još jedan death metal album.” Futuristički prizvuci i vocoder vokalni efekti su dovoljni da iznenade prosječnog slušatelja danas, a kamoli slušatelja 1993. Cijela pjesma je ispunjena nevjerojatnim gitarskim dionicama, jazz bubnjevima, kombinacijama vocodera i klasičnih death metal vokala i monstruoznim solom. Samo na temelju prve pjesme, slušatelj ostaje izbezumljen, ni ne sluteći kako je ovo samo početak nečeg mnogo većeg. Ubrzo počinje slijedeća pjesma, The Celestial Voyage, koja sa istim elementima bombardira slušatelja novim jazz eskapadama. Ostatak albuma, od početka do finalne pjesme, imena How Could I, ne prestaje iznenađivati. Velika količina synthova koji pozitivno komplementiraju gitarske dionice i Reinertov genijalan bubnjarski performans, samo podižu sveukupnu kvalitetu. Napominjati specifične pjesme i nema baš smisla jer je svaka jedinstvena na svoj način, na svoj način predstavlja dio slagalice kakva je ovo remekdjelo od albuma.

Loše strane? Postoji samo jedna, a to je produkcija originalnog izdanja koja je poprilično tiha. Nažalost, taj problem je perzistirao sve do 2004. kada izlazi prijeko potreban remaster. Produkcija, iako poprilično loša, ne umanjuje užitak albuma pretjerano. Ako vam baš smeta ta tišina (neću lagati, i meni je smetala poprilično) nabavite remaster verziju koja podosta glasnija i čišća te zvuči upravo onako kako ovaj album zaslužuje. A zaslužuje samo savršeno!

Također, neke bi moglo odbaciti preprogresivnost benda. Ovo zvuči kao nijedan drugi bend, te ako niste fan doista ekstremne eksperimentalizacije u svojem metalu, ovdje baš nemate puno za tražiti. Dajte albumu šansu svejedno, ipak je album izdan 1993. te ima on i svoju dozu old school death metala u svojim žilama.

Sve u svemu, što više reči? Cynic je Focusom stvorio jedno maestralno djelo. Onaj tip albuma koji će zauvijek ostati zapamćen kao jedan od onih grandioznih djela koji su pomicali granice. Savršen primjer kako technical/prog death bi trebao zvučati te uzor, uz Atheist, svim kasnijim metal bendovima koji u svoju formulu ubacuju jazz-fusion elemente. Ocjena se tiče originalne 1993. verzije, ako slušate remaster iz 2004, slobodno dodajte tih vražjih 0.1 na ocjenu i nabavite ovo umjetničko djelo na bilo koji način, pobogu! Istinska preporuka.

Piše: Filip Gudan

You may also like