Home ReviewsReleases Recenzija: Nuclear Assault – Pounder EP

Recenzija: Nuclear Assault – Pounder EP

by Vjeran

 

nuclearassault pounderep

Nuclear Assault – Pounder EP

  1. Pounder
  2. The Blind Follow (a.k.a. Lies)
  3. Analogue Man In A Digital World
  4. Died In Your Arms

Izdavač: Sidipus Records

Godina: 2015

Što reći o Nuclear Assault-u mlađim naraštajima. Thrash metal klasik koji je izdao tri monumentalna albuma tokom 80-tih, nakon kojih je uslijedio period stagnacije thrasha u 90-tima što je rezultiralo izdavanjem dva vrlo zaboravljiva albuma ”Out Of Order”, te ”Something Wicked” (koji je također nosio i logo napisan generičnim fontom, nikad dobar znak), nakon čega je uslijedio raspad. Bend se je ponovno oformio 2001. te na veselje fanova su izdali ”povratnički” album ”Third World Genocide”. Nažalost, taj album nikako nije ispunio očekivanja, padajući u zaborav. Bend se ponovno raspada 2008. i svi su vjerovali da tu priča završava.

Međutim, Nuclear Assault je jedno žilavo biće, vraćajući se na scenu još jednom 2011. najavljujuči ogromni ”Final Assault” tour i obećavajući novi materijal. Nakon 4 godine čekanja, konačno je obećani materijal i stigao u obliku teaser EP-a znanog kao Pounder, a kojega upravo sada recenziram.

EP je estetski prilično genergičan, još jedan tako tipično new wave thrash cover sa nuklearnom eksplozijom (za koju sam siguran da su je uzeli sa Google Imagesa nakon 5 minuta traženja). Ali opet, ovo je ”samo” EP velikog benda i služi samo za zagrijavanje naših ušiju za nadolazeći cijeli album.
Album odmah počinje zanimljivim podsjetnikom na stare thrash klasike tipa S.O.D. sa sirovijom produkcijom i bendom koji u prvih par sekundi započinje pjesmu ”Pounder” svojim međusobnim časkanjem. Iako je produkcija masna, a riffovi definitivno bolji nego bilo što što su izdali poslije 1991 (izuzev stvarno par izuzetaka), nekako nešto nije u redu. Osjećaj nelagode je još jasniji kad nastupe vokali. Vokalist John Connelly zvuči nevjerojatno umorno i kroz sve četiri pjesme ostavlja svojim ostarjelim glasom dojam da samo želi obaviti svoje bez previše hajke. Pjesma sama po sebi nije loša, ali nije ni klasik. Zvuči kao nešto što bi se nalazilo na B strani ”Handle With Care” albuma, a ne kao novi materijal, pogotovo ne kao opener.

Slijedeće dvije pjesme slijede sličnu shemu i prilično su zaboravljive. Pjesma ”Lies” nam nudi solo dionice koje nisu ništa pretjerano posebno (dobro, drugi solo je malo dulji i bolji). Pjesma završava gang shoutovima. Slijedeća pjesma, ”Analog Man”, je ispunjena od početka do kraja gang shoutovima sa Johnovim umornim vokalima između njih. Ponovno, ništa pretjerano posebno i brzo će te zaboraviti, a upareno sa prilično kratkom duljinom pjesme, to nikako nije dobro.

Napokon, dolazimo do završne pjesme koja zaslužuje vlastiti paragraf, ”Died In Your Arms”. Pjesma počinje relativno obečavajuće, sa build upom koji se pretvara u mid paced riff. Sasvim solidno, sve dok ne počnu vokali. Vokali ubijaju apsolutno svaku nadu koja je ova pjesma imala. Naime, naš John je ovdje odlučio koristiti (vrlo loše) cleanove uparene sa svojim specifičnim shoutovima. Cijela pjesma odiše patetikom i pokušava biti balada. Ako je cilj bio napraviti baladu od koje se okreće želudac, čestitam jer su upravo u tome i uspjeli.

Nažalost, ”Pounder EP” ne zadovoljava i kao teaser u potpunosti upropaščuje očekivanja za novim materijalom. Da je ovaj EP debut izdanje nekog novijeg benda, još bi i prošao, ovako, kao izdanje benda sa podužim stažem, u potpunosti pada u vodu. Poslušati ako ste fan benda, svim ostalima preporučujem da se drže prva tri.

Recenzira: Filip Gudan

You may also like