Home ReviewsReleases Recenzija: Need – Hegaiamas: A Song For Freedom

Recenzija: Need – Hegaiamas: A Song For Freedom

by Ines Siuc
Need

Need – Hegaiamas: A Song For Freedom

  1. Rememory
  2. Alltribe
  3. Therianthrope
  4. Tilikum
  5. I.O.T.A.
  6. Hegaiamas
Godina: 2017.
Izdavač: Need (nezavisno)

Grčki progresivni metal bend Need 17. siječnja objavili su svoj četvrti album, “Hegaiamas: A Song For Freedom“. Njihov prethodni album, “Orvam: A Song For Home” očarao je mnoge, uključujući i mene, ali bio je jedan od onih albuma kakve ne očekujete da bend može ponoviti. Međutim, “Hegaiamas” donosi istu formu i još bolju glazbu. Prateći apsolutno isti princip kao i na prošlom albumu od sedam pjesama sa najduljom zadnjom i jednim “razgovorom” usred albuma, Need se ponovno pokazao kao vrhunski bend.

“Rememory” uvodi u album sa nježnim ženskim vokalom praćen samo pozadinsom glazbom prije nego se uključi cijeli bend sa žestokim zvukom i čistim vokalima JOna V.. Rememory je izdan i kao spot koji možete pogledati ovdje.

Besprijekornim prijelazom se stvar pretapa u “Alltribe”, izdanu kao lyric video. Alltribe je ritmički posebna stvar koja uz to prikazuje ogromnu vještinu svih članova benda bez nepotrebnog razmetanja njihovim individualnim sposobnostima, tvoreći divnu i vrlo slušljivu, lako pamtljivu stvar.

“Therianthrope” najkraća je stvar albuma. Donosi miješane harsh i clean vokale, duge solaže na gitari i jake rifove kroz cijelu stvar, ali ne zanemaruje ni ritam sekciju ni klavijature.

“Riverthane” počinje jakim bubnjevima, i nastavlja žestoko dalje, a možda je i najžešća stvar na albumu (iako to nije u potpunosti fer prema drugim stvarima koje su jednako žestoke, ali u drugim aspektima, poput teksta i/ili emocija koje prenose). “Riverthane” je vrhunska stvar za headbanganje sa dozom mistične atmosfere koju donose vrhunski tempirane klavijature u drugoj polovici pjesme.

“Tilikum” je u dva navrata, kao lyric video i kao javna proba. Osim što nastavlja u tonu koji je odredio ostatak albuma, ponavlja i ženske vokale sa početne stvari, tematski povezujući početak i (gotovo pa) kraj. Nabijena emocijama, “Tilikum” je zapravo predzadnja stvar albuma i odlična najava zadnje stvari. Prije no što se to dogodi, Need ponavlja potez sa prošlog albuma koji nitko ne može shvatiti zašto funkcionira onako dobro kako funkcionira, a radi se o 5-minutnom razgovoru između muškarca i žene. “I.O.T.A.” tako donosi jedva primjetnu klavirsku podlogu, ali raspravom između tih dvoje ljudi doprinosi tematici albuma.

Zadnja rečenica, “I think I was dreaming… of freedom” odjekne u početak zadnje pjesme, “Hegaimas”. “Hegaiamas” traje preko 20minuta, i iznenađujuće, niti u jednom minuti nije dosadna. Uvlači sporim početkom koji se razrađuje kroz stvar sve brže i afektiranije, a zatim dolazi break koji je na drugim instrumentima odsviran uvod sa “Rememory” i zatim buja i u isti tekst koji izvodi i zbor i bend. Kraj je možda jedna sasvim suvišna stvar, ženski vokal koji pjeva u pozadini te muški glas koji recitira, no trend je ovakvim outrom završiti albuma danas pa se nadam da će i vaj bend prerasti taj trend kad i ostali.

Sve u svemu, “Hegaiamas” uspio je u zahtjevnom zadatku da bude dostojan nasljednik jako dobrog albuma, a čak mislim da ga je i nadmašio. Za ljubitelje progressv metala ovo je možda standardno izdanje žanra, iako ne manje dobro zbog toga, međutim mislim da bi svi ljubitelji metala ovdje mogli naći barem ponešto za sebe jer Need zna kako zainteresirati slušatelja, ali i zadržati pažnju, a ostati žestok metal album.

Recenzira: Ines Suic

You may also like