Home ReviewsReleases Recenzija: Nadimač – Manifest Protiv Sudbine

Recenzija: Nadimač – Manifest Protiv Sudbine

by Vjeran

 

Nadimac

Nadimač – Manifest Protiv Sudbine

  1. Intro
  2. Stakleni Zidovi Klanice
  3. Krv Do Kolena
  4. Evrope Danke Najn
  5. Jebe Mi Se!
  6. Duhovi Ulice
  7. Retardiran Za Skejt
  8. Sa One Strane Sekire
  9. Uradi Sam (DIY)
  10. Mrzim Narodnjake
  11. Glas Pod Zemljom
  12. Bunike
  13. Nuklearni Rat Sad
  14. Krvave Desni (Bonus Track)

Izdavač: Witches Brew

Godina: 2015

Prolazi još jedan sparni dan. Ventilator je beskoristan, piva nikako da se ohladi dovoljno, a ispiti se neće sami naučiti. Na sreću, ovakve šugave dane može bar malo uljepšati dobra glazba, a danas nam tu glazbu uručuje srpski NadimaČ.

Nadimač je bend aktivan još od već davne 2003. godine, a svoje prve radove izdaju 2007. sa Vukodlak Metal demom. Par godina kasnije, rujna 2009. godine, izlazi njihov album prvivjenac Državni Neprijatelj Broj Kec, torpedirajući se na regionalnu scenu brutalnim i iznad svega zabavnim crossover thrashom. Danas je NadimaČ gotovo standardno ime balkanskog thrasha, a i šire, odrađujuči koncerte sa mnogim velikanima poput Tankarda.
Današnja recenzija se tiče njihovog najnovijeg albuma Manifest Protiv Sudbine. Hoće li ispuniti očekivanja i stvoriti još klasika na koje će naše usijane glave headbangati i raditi generalni kaos na koncertima? Vrijeme je da otkrijemo.

Prvo što se primjeti je veoma dobar cover art koji ostavlja osjećaj stare škole, bez kičastih photoshop gluposti s kojima se kite najveći bendovi mainstreama. Svrsi shodno i politički orijentirano. Odmah započinjemo sa jednostavnim, apokaliptičnim introm kojemu je svrha pripremiti slušatelja za ono što slijedi. Nakon minute jednostavnog (i ne baš originalnog) intra kreće službeno prva stvar na albumu imena ”Stakleni Zidovi Klanice”. Počinjajući zabavnim i nabrijavajučim riffom i Danilovim agresivnim vokalom, ova pjesma otvara album…relativno sporo, zapravo. Sigurno će nekima biti favorit, ali mene osobno nije pretjerano oduševila. Nakon nje kreće najduža pjesma na albumu imena ”Krv Do Kolena” koja malo podiže brzinu takta i sva instrumentalizacija, uključujući šarolikost Danilovih vokala, je na vidiku. Malčice usporava pri kraju, ali se brzo vraća na svoje.

Nakon ove tri, kreće napokon pjesma ”Evrope Danke Najn” koja pokazuje da je ovo dobri stari NadimaČ kojeg svi poznajemo. Pjesma je brza, nasilna i nemilosrdna i treba napomenuti da od ovog trenutka nadalje album ne staje ni sekunde u svom naumu da pruži apsolutni thrash masakr.
Nakon ovoga udarca kreće slijedeća pjesma kojom NadimaČ sve podsjeća na svoj hardcore dio crossover zanata. Jednostavnog i direktnog naziva ”Jebe Mi se” ova pjesma nikom ne ostaje dužna. Nakon nje kreće vrlo zabavna pjesma imena ”Duhovi Ulice”. Još jedna politički nabrijana pjesma u kojoj se manifestiraju malo drugačiji growlovi nego inače.

Pod sretnom sedmicom nalazi se pjesma koja mi je, osobno, najdraža na albumu. Iza humorističnog (i za mnoge, uključujući mene, istinitog) naziva ”Retardiran Za Sk8” nalazi se vrlo zabavna pjesma ispunjena zabavnim riffovima, zabavnim tekstom, zabavnom atmosferom i čistom nonšalantnošću koja podsjeća na klasike sa starijih albuma poput ”Zmajevih Jajca” ili ”Metoda Skoka Na Glavu”. Nasilnu, ali mnogo manje humorističnu atmosferu nastavlja ”Sa One Strane Sekire” koja počinje vrlo zgodnim introm i Danilovom dernjavom. Pjesma je catchy i vrlo direktna, sasvim solidno.

S pjesmom ”Uradi Sam (DiY)” počinje malo usporavanje ali na sreću, samo na kratko te mu ne treba dugo da se razvije u nasilnu i nemilosrdnu thrashericu koja poziva na mlačenje. Pjesma ima još par izmjena takta, ali kvaliteta ostaje na razini.  Nakon nje kreče i slijedeča pjesma koja će najvjerojatnije postati još jedan fan favorit. ”Mrzim Narodnjake” ima naziv koji dobro opisuje razmišljanje mnogih metalaca, počinje introm koji je zasigurno referenca na pjesmu ”Standing In Front Of Bulldog Records” od legendarnog powerviolence benda ”Charles Bronson” i pokazuje gitarističke sposobnosti Stefana odličnim solom. Uz ”Retardiran Za Sk8”, ovo mi je definitivno jedna od najdražih na albumu.

Slijedeća stvar je nevjerojatno nasilan ”Glas Pod zemljom”. Sa svojom minimalnom duljinom od malo više od dvije minute, ova pjesma nemilosrdno trga sve pred sobom, pozivajući na mosh od početka do kraja. Nakon nje počinje genijalna pjesma ”Bunike” koju otvara odličan bas solo i nastavlja vrlo kvalitetan materijal ispunjen skakutavim riffovima.
Konačno, album završamo outro pjesmom ”Nuklearni Rat Sad” (i bonus pjesmom ”Krvave Desni”) koja fino zaokružuje cijeli paket svojom atmosferom.

Zaključak, NadimaČ je tu, kvaliteta je na mjestu i može mu se oprostiti malčice spor početak. Ako nadodamo da su dečki iz Nadimača poznati po ubrzavanju svojih pjesama na nastupima, mnoge će pjesme ovoga albuma postati sigurni fan favoriti, a pitovi brutalniji nego ikada.

Recenzira: Filip Gudan

You may also like