Home ReviewsReleases Recenzija: Infinity – Hybris

Recenzija: Infinity – Hybris

by Metal Jacket

Infinity – Hybris

  1. Arousing the Sleeping Serpent [Intro]
  2. Destroy the Human Within
  3. Wrath of the Djinn
  4. The Fall [Prelude]
  5. Hybris
  6. At the Crossroads
  7. Oracle of the Dead
  8. The Mountain of Oath
  9. Prometheus Unbound
  10. LCF
Izdavač: Zwaertgevegt Records
Godina: 2017.

Znate onaj osjećaj kad nabavite izdanje samo zato što omot izgleda super? Siguran sam da je svako učinio tako nešto bar nekoliko puta. Ja sam to učinio bezbroj puta i bar u pola slučajeva se ozbiljno prevario. U stvari su slučajevi kad se nisam prevario u ozbiljnoj manjini. Jedan takav slučaj je bio sa ovim bendom. Prethodni album ovog benda (kasetnu verziju) sam uzeo u razmjeni samo zbog briljantno odrađenog omota. Natezao sam se da ga preslušam jer nisam imao nikakva očekivanja od benda koji ima toliko neinventivno ime. Taj album je ispao fenomenalan, ali ovdje ne govorim o tom albumu.

Infinity je dvojac iz Holandije, kome je ’Hybris’ već šesti album u dvadesetljeća dugoj karijeri. Vrijedni momci, nema šta. A što se samog kvaliteta svirke tiče; ovaj put još bolji. Holanđani baziraju svoj zvuk na Black Metalu, međutim, oni toliko šetaju po ’širokom polju’ koje Black Metal danas predstavlja da se mora podvući da to sve ukupno zvuči prilično originalno. Da me ne shvatite pogrešno, utjecaji su više nego očigledni, Dissection, Behemoth, Dark Funeral, Immortal, Satyricon, lista je podugačka. Prilično melodična Black Metal svirka kojoj ni na moment ne fali ozbiljne doze agresije, a ni atmosferične podloge. Perfektna produkcijska postavka (čuveni Necromorbus studio) podržava izuzetnu ritmičku ’razigranost’, razarajuće gitarske rifove i vokale koji lede krv u žilama. Nevjerojatno je kojom lakoćom čovjek koji se predstavlja kao Balgradon Xul izvlači te vriskove. Mnogo se različitih stvari dešava u svakoj pjesmi, tako da možete zaboraviti na jednoličnost često vezanu za Black Metal, dok u isto vrijeme cijeli album zvuči kompaktno i povezano kao cjelina. Ezoterični tekstovi koji, za razliku od mnogih bendova, ne pretjeruju u namjeri da dokažu tko je najveći satanista od svih, dodaju notu mraka (kao da bi ga inače falilo) i čine ovo izdanje još dubljim. Spomenuo sam izgled omota prethodnika ovog albuma; ovaj ne zaostaje ni koraka. Uzmite u obzir da kaseta (da, opet sam kupio kasetu) dolazi u ’slipcase’ pakovanju (velika rijetkost ovih dana), a ako dodate još dva eura, dobit ćete i lijepu prišivku. Također je dostupna i CD i vinilna verzija, ako vam kasetaš nije pri ruci.

Vjerujte mi na riječ, ovo je najbolji bend, sa najgorim imenom na svijetu. Poslušati, nabaviti, preslušavati do iznemoglosti. Jak kandidat za album godine!

Recenzija: Miloš Šebalj

You may also like