Home ReviewsReleases Recenzija: Grotto – Smokonomicon

Recenzija: Grotto – Smokonomicon

by Kastelan
14680592_864779416992404_2722879690266644984_n

Grotto – Smokonomicon

  1. Giant’s Den
  2. Swamp March
  3. Myth of the Kolossus
  4. Cosmic Whispers 
Izdavač: Eggs in Aspic
Godina: 2016.

Grotto su se sasta(vi)li u 2014, nakon jednog od poznatih Desertfestova, ova belgijska akustična trojka odlučila je svirati sludge. U svojoj ne toliko dugoj karijeri, odsvirali su između deset i dvadeset koncerata, snimili jedan EP i 26.10.2016 album po imenu Smokonomicon. Na društvenim medijima kao svoje interese navode pivu, pizzu, pomfrit i cice.

Sam album Smokonomicon bend je opisao kao četverodjelnu pripovjest odicu koji živi unutar planine, te se na kraju suočavah sa nesretnom sudbinom svih divova, da ga čedni seljaci smaknu, jer tko je još vidio da divovi rade nešto dobro u ovom svijetu… istrijebite sve divove!!! Šalu na stranu, ta priča je zapravo jedini loši dio ovog albuma, i jedino bez čega bi se uistinu dalo živjeti. Sve ostalo vezano uz ovo djelo jednostavno je dobro.
Veliki plus, i ono što mi je zapravo prodalo ovaj album jest nedostatak vokala. U sludgeu, stoneru, doomu, kako god, tekst pjesme zna biti, da budem pristojan, manjkav, ili jednostavno van koncepta. Kako se ne bi uopće kockali, Grotto su išli sa idejom da se vokal makne, a energija bazira na instrumentalni dio. Time je recept za uspjeh bio potpun. Sa jakim bubnjevima, i distorziranim ali kvalitetno izvedenim gitarskim i bass dionicama, ovo djelo je itekako slušljivo.

Psihodeličnim solo jedinicama i delay pedalama koje pozadinske riffove vuku u beskonačnost, kroz sva četiri dijela albuma stvorio se dojam bezvremenosti i osjećaj da pjesma nikada ne mora prestati. Promjene ritma toliko su lijepo izvedene, a melodije isprepliću jedna drugu kao prsti mladog para dok gledaju zvjezdano nebo. Uživiti se u materiju nije teško, i album se upija fascinantnom lakoćom, jedino što će vas moći trgnuti iz čvrstog stiska Smokonomicona jest baš njegova minutaža. Sa malo više od pola sata trajanja, nije dugačak ako neki reprezentativni albumi istog žanra, ali to nije nikako kritika, jer vas na neki način forsira da poslušate sve ponovno. Kako je album namijenjen slušanju u cjelini, i nema tekstove pjesama, kod drugog, trećeg ili četvrtog slušanja, svakako vas može iznenaditi i garantiram vam otkrivanje nekog novog aspekta svaki i jedan put.

U moru društvenih medija, gdje se albumi, kao i sami žanrovi, množe brzinom zvuka (ispričajte moj smisao za humor) teško je upecati nešto kvalitetno. Imam osjećaj da je ovaj album bio ulov godine. Uistinu delicija, koju u cijelosti možete poslušati dolje, putem Bandcampa ili na kazeti.

You may also like