Home ReviewsReleases Recenzija: Eye Of Solitude – Cenotaph

Recenzija: Eye Of Solitude – Cenotaph

by Kastelan
izvor: službena web stranica benda
izvor: službena web stranica benda

izvor: službena web stranica benda

Eye Of Solitude – Cenotaph

  1. Cenotaph
  2. A Somber Guest
  3. This Goodbye, the Goodbye
  4. Loss
Izdavač: samostalno
Godina: 2016.

Datuma 1. rujna Britanski doom metalci Eye Of Solitude samostalno i bez pokroviteljstva izdavačke kuće predstavljaju  su svoj četvrti studijski album pod nazivom Cenotaph. Eye of Solitude postoje već šest godina a prije ovoga albuma izdali su The Ghost, Sui Caedere te Canto III.

Prvo što mi je upalo u oko jest naziv samog albuma: Cenotaph. Za one koji ne znaju, cenotaf ili kenotaf je “simbolični grobni humak ili nadgrobni spomenik podignut pokojniku kojemu tijelo nije pronađeno” i cenotafa u metal sceni ima dosta. Postoji bend Cenotaph, Abhorer ima cenotafsku kompilaciju a Asphyx je izdao album Crush The Cenotaph. Nije prvi puta da se neka riječ pojavljuje kao česti motiv, ali lijepo je napomenuti da su mogli izabrati nešto drugo.

Zvuk Eye Of Solitudea, od njihovih početaka se nije puno mijenjao. Sa jednostavnim i distorziranim riffovima na gitari i basu, jakim bubnjevima i zvučnim efektima od graktanja vrana do vjetra ili starog klavira, ne bi se istaknuli. Ono što ih izdiže iz jednolične pustare koju poznavatelji žanrova vole nazivati doom metal je vokal. Da se razumijemo, vokal je isto čisti doom, ali prelazi granice ljudskih sposobnosti i prelazi u sfere turobnih vjertova koji zavijaju ruševinama davnih civilizacija. Dakako, pjevač, Daniel Neagoe bendu daje jednu konstantu koja ih izdiže iz rulje.

Što se samoga albuma tiče, sastoji se od četiri pjesme, niti jedna ne ide ispod 11 minuta duljine i teško se raspoznaje gdje jedna počinje, a druga završava. Nije da ima refrena, solaža, a u svakoj pjesmi se pojavljuje segment sa običnim pjevanjem ili vriskovima nesretnih duša. To je naravno prekrasno ako imate sat vremena da poslušate cijeli album, ali inače točno naći mjesto koje vam je zvučalo super neće biti tako lagano.

U usporedbi sa starijim djelima, ne mogu reći da je ovo odstupanje od dobro utemeljenog puta. Ovaj bend zna svirati doom, i svira doom na svakom novom izdanju. Naravno možemo reći da “Loss” zvuči kao neka pjesma sa “Sui Caedere” ili da “Centotaph” vuče na “Canto III”, ali to bi bilo jednostavno cjepidlačenje. Poanta je da ako su vam se svidjeli njihovi radovi prije ovog albuma, svidjeti će vam se i ovaj.

Sve u svemu Cenotaph je dostojni član Eye of Solitudeove obitelji albuma. Uči od predaka ali ostavlja puno prostora za manevriranje svojim nasljednicima. Za one kojima je već dosadilo slušati stare pjesme, evo vam varijacije na temu, novi okreti starog znanja. Za one koji pak ne vole EoS ili općenito doom metal, ovo izdanje uistinu nije vrijedno truda, samo će vas dosađivati.

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: