Home ReviewsReleases Recenzija: Enemy Inside – One More Time

Recenzija: Enemy Inside – One More Time

by Vjeran
enemy inside

Enemy Inside – One More Time

  1. Return Of The Damned
  2. Slaves Till The Grave
  3. One More Time
  4. Thrashin Way
  5. The Machine Of Hate
  6. Brothers In Arms
  7. Enemy Inside
  8. Horde – Bombarder
  9. Metalni Bog – Bombarder
  10. Čelicna Ruka

Izdavač: Miner Recordings

Godina: 2015

Ne događa se često da preslušavanje albuma teče glatko i fino, bez onog osjećaja da album nema kraja. “One More Time” benda Enemy Inside stvara baš takav utisak. Speed/thrash metal, čak povremeno i death, u old school maniru donosi čvrste i energične rifove, obogaćene žestoko podmazanim vokalom koji blago podsjeća na karakteristične zvuke Kreator-a.

U priču nas uvodi instrumentalna pjesma, koja više vuče ka power i heavy vodama, tako da ne otkriva mnogo, ali ipak odiše jednim antiutopijskim prizvukom, što nam daje naznake o daljem razvoju događaja. Pjesme su od početka do kraja pune naboja i bijesa, obiluju melodičnim gitarskim harmonijama, a također i dobrim i svježim rifovima, koji su istovremeno i staroškolski i moderni.

Kompozicija pjesama je takva da je pažnja uvijek potrebna, jer se tokom jedne pjesme smjeni veći broj dijelova, dok je tu i par pjesama sa jednostavnom i jednoličnom građom koje ne zahtijevaju veću koncentraciju i lakše su probavljive. Kod ovog izdanja bubanj izuzetno oduševljava, jer i u pojedinim dionicama gdje su ritmovi dosta umjereni i sporiji, svaki udarac je apsolutno odmjeren i dovoljan, bez pretenzija ka duplim ubrzanjima ili ubacivanju raznolikih ukrasa.

Pjeva se o rušenju zidova i barijera, o zatupljenosti čovjeka mislima da ga vanjski utjecaji usmjeravaju ili usporavaju, dok je svaki neprijatelj čovjeka zapravo unutrašnjeg porekla, kao što i naziv benda kaže. Zatim, tu su teme koje već živimo, a u budućnosti će ih biti sve više, a to su koristoljublje, profit, ratovi koji se svakodnevno vode, dok se više ne zna tko je na čijoj strani. Sve u svemu, svaka tema je adekvatno odrađena, a priča fino zaokružena.

Takođe, tu su i tri bonus trake, dvije obrade benda Bombarder (čiji je gitarista Zlatko zapravo i gitarista ovog benda) – Horde i Metalni bog, kao i obrada benda Motorhead – Iron fist, s tim što je tekst preveden. Što se obrada tiče, mišljenja su često podeljena, ali meni se ovo izuzetno sviđa. Prvo iz razloga jer su obrade zaista lijepo izvedene, dobile su novu svježinu i smisao, a zatim jer su oživljene pjesme jednog kultnog jugoslovenskog thrash benda, koji je možda i najznačajniji bend (uz Heller) iz tog perioda.

Produkcija je malo neizbalansirana, na trenutke se osjeti zamućenje i brujanje, dok se u sljedećem trenutku sve to pretvara u preveliku oštrinu. Isto se primjeti i kod glasnoće pjesama, pa su neke pjesme dosta tiše od ostalih. Ono što se lako oseti je sirovost vokala, što je za svaku pohvalu. Efekti nisu igrali veliku ulogu, nisu nasumično lijepljeni preko vokalnih dijelova, tako da prirodnost dolazi do izražaja i upotpunjuje kompletan osjećaj.

Koliko god ovaj album podsjećao na staru školu i na nešto što smo slušali, on je svjež i inovativan, izuzetno slušljiv i prijatan ušima. Ne želim reći da je univerzalan, jer bi to zvučalo kao prostituizacija albuma, ali iskreno vjerujem da će zadovoljiti veliki broj raznovrsnih slušatelja, od onih koji uživaju u nekom blažem zvuku, pa sve do onih koji cijene mnogo brutalnije stvari.

Napisao: Tihomir Skara

You may also like

%d bloggers like this: