Home ReviewsReleases Recenzija: Deafheaven – New Bermuda

Recenzija: Deafheaven – New Bermuda

by Vjeran

 

Deafheaven - New Bermuda

Deafheaven – New Bermuda

  1. Brought to the Water
  2. Luna
  3. Baby Blue
  4. Come Back
  5. Gifts for the Earth

Izdavač: Anti

Godina: 2015

Priznajem.

Priznajem da čim sam čuo da ovaj album izlazi sam s nestrpljenjem čekao njegov izlazak kako bih ga mogao propisno popljuvati. Ne volim ovaj bend, ne volim ni njihov posvuda hvaljeni Sunbather, album koji je apsolutna definicija hipsterstva i pretencioznosti. Vijest o ovom albumu mi je došla savršeno da iskalim na njemu sve što ne valja o sceni.

A onda sam ga poslušao…

Album iza prilično dobrog i oku ugodnog covera skriva 5 pjesama poduljih dužina (najkraća je oko 8 i pol minuta). Album počinje prilično zanimljivim introm koji kombinira frekventno glasanje kitova sa crkvenim zvonima negdje u daljini. I onda ga udari. Onda ga udari jako i nemilosrdno. Kakav vražji post metal i shoegaze. Ovo je nasilno blastanje sa masnim riffčinama koje nabrijavaju. Odmah se pretvara u set thrash riffova popračenih vrlo odgovarajučim vokalima. Moram odmah pohvaliti vokala koji se odlično pokazao na svim pjesmama. Brought To The Waters vrti svoje nasilje dalje točno do jednog trenutka kad se savršeno prebaci u veseo riff koji se dalje razvija u nevjerojatno emotivnu dionicu koja se održava do kraja pjesme.
Ostale pjesme također pokazuju različite utjecaje i ideje koje odlično rade i savršeno su uklopljene. Svaka pjesma ima osobnost i pojedinosti zbog kojih ostaju pamtljive. Luna pokazuje daljnje thrash utjecaje spojene sa post-blackom, npr. Baby Blue pokazuje gitarističke vještine odličnim soliranjem. Come Back pak počinje gotovo identično kao Cynicov Space For This samo kako bi se razvilo u još jednu nasilnu pjesmu isprepletenu dubokim emocijama, a closer, Gifts To The Earth zaokružuje cijeli paket sa najviše post-rock utjecaja na albumu.

Deafheaven ovim albumom pokazuje vrlo očit razvoj u svojoj karijeri što je, po meni, i više nego pozitivan korak u odnosu na Sunbathera. Više različitih utjecaja i mnogo dulje pjesme su im dale mnogo veći prostor za eksperimentiranje i samo iskazivanje svoga zvuka.

Sad, što se tiče najavljenog pljuvanja. Pa…ne mogu. Jednostavno nemam nekih prevelikih zamjerki. Album ima savršen flow, odlično je napisan i sve pjesme rade na način kakvog bi se mnogi bendovi posramili. Deafheaven je uspio napraviti ono što mnogima ne uspijeva, a to je uspjeti učiniti 9+ minutne pjesme izrazito zanimljivima i zabavnima kroz cijeli svoj tijek trajanja što je izrazito pohvalno. Pjesme uopće ne ostavljaju dojam pretjerane duljine i završavaju dosta brzo i ostavljaju slušatelja zainteresiranim za dalje. Također, pjesme su pamtljive što je još jedna prednost formata ”malo pjesama koje dugo traju” u odnosu na obratno.

Sve u svemu, Deafheaven me je izrazito iznenadio! Ajde, jedina zamjerka bi mi bila posljednja pjesma, točnije, početne dionice zbog kojih pjesma i nije TOLIKO zanimljiva ali kad se pokrene onda je na istom rangu kvalitete kao i ostale četiri. Apsolutno sve ostalo, od estetike, preko songwritinga do samog izvođenja i miješanja različitih glazbenih utjecaja, čine ovo jednim monumentalnim albumom i kandidatom za album godine, ma koliko god se to elitistima poput mene neće sviđati. Pack your bags, the hipsters have won! Preporuka? Kakvo je to pitanje?  Idite i nabavite ovaj album, pobogu!

Recenzija: Filip Gudan

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: