Home ReviewsReleases Recenzija: Aurium – Still Life

Recenzija: Aurium – Still Life

by Vjeran

 

Aurium – Still Life

 Aurium – Still Life

  1. Following The Rain
  2. Deep Hollow Mind
  3. Lady Night
  4. Spirits Of Our Secrets
  5. Drab Colored Silence
  6. Losing You
  7. A Touch Of Art
  8. Beneath Your Words
  9. Come To My Arms
  10. Once In A Blue
  11. Endless Dream

Izdavač: Miner Records

Godina: 2015

Vrlo originalno ime za bend sa našeg podneblja, inače, riječ “Aurium” ima poreklo u medicinskom žargonu u kovanici tinnitus aurium kojom se označavaju zvukovi psihološkog ili patološkog porijekla, koji mogu, ali i ne moraju biti registrirani svjesno. A i glazbeno, pitanje je da li ste zaista svjesni svega što ste čuli. Očigledni su uticaji bendova sličnog sumeranja i žanra (Within Temptation, Nightwish, itd), ali opet, Aurium ima toliko originalnih elemenata u svojoj glazbi da je ovo čak i samo pokušaj usporedbr. Cover-art-work koji na prvi pogled izgleda prilično zloslutno, čak toliko zloslutno da će možda neko pomisliti da se iza ovog albuma krije neki depresivni black metal, ali ako se malo bolje zagledate, vidjet ćete da to nije osam omči sa vješala, nego osam pari slušalica. E vidite, upravo takva je i glazba koju ćete čuti od ovog benda – očekujete jedno, ali ono što dobijete je toliko dalje od očekivanja u krajnje pozitivnom smislu, da se pitate gdje je Aurium bio do sada. Iako su počeli kako čisti rock bend, oni su doživeli takvu metamorfozu ubacivanjem i klavijatura i drugih simfonijiskih instrumenata da sada dobijate nešto nadrealno, odlično, jedinstveno. Sinth elementi su krivi što ćete imati utisak da putujete kroz svemirska prostranstva, daleko od ovog sveta. Tematika tekstova je krajnje pozitivna – prevladavaju teme ljubavi, života, gubitka – ali opet na neki pozitivan način. Ono što vas posebno pleni i oduševljava na ovom albumu su vokali. Milica Jovanov je umjetnica, i njeno pjevanje je nekako prirodno, neusiljeno, bez ikakvog opterećenja. Gitarski rad je perfektan, naročito u domenu solaža. Slavoljub (Pupić) je odličan gitarista i pokazuje u svakoj pjesmi da izuzetno vlada svojim instrumentom. Bubnjevi Pavla Savića su odlično isproducirani, i predstavljaju ritam sekciju uz suradnju sa basom Siniše Mladenovića (koji je svirao i klavijature), koja može da parira mnogim velikim imenima sa svjetske glazbene scene. Osobno, moja omiljena pjesma je “A Touch of Art” gdje ovo o čemu sam govorio najviše dolazi do izražaja. Ne znam da li sam u pravu, ali pjesma “Following the Rain” (inače jedini instrumental na albumu) me je podsjetila na najbolje radove Christ Reae, inače jednog od mojih omiljenih ne-metal gitarista. Ali to sam samo ja. Ovo je jedna od onih pjesama za totalno opuštanje, za trans izazvan glazbom izuzetnne kvalitete. Ovo je apsolutna perfekcija.

You may also like