Home ReviewsReleases Recenzija: August Burns Red – Found in Faraway Places

Recenzija: August Burns Red – Found in Faraway Places

by Vjeran

 

August Burns Red

August Burns Red – Found in Faraway Places

  1. Vanguard
  2. Twenty-One Grams
  3. Blackwood
  4. Broken Promises
  5. Everlasting Ending
  6. Majoring In The Minors
  7. Ghosts (feat. Jeremy McKinnon)
  8. Separating The Seas
  9. Identity
  10. Martyr
  11. The Wake

Bonus tracks

  1. Marathon
  2. Majoring In The Minors (Reprise)
  3. Identity (Midi Version)

Izdavač: Fearless Record

Godina: 2015

Ne volim metalcore.

Ovom jednostavno složenom rečenicom bi mogao završiti većinu recenzija ovog tipa glazbe. Međutim, Found In Faraway Places je u potpunosti drugačija biljka. Prije nego što počnem, bilo bi na redu da dam nekakvu pozadinu.
August Burns Red (u daljnjem tekstu ABR) je metalcore band iz Manheima, aktivan još od 2003. Obilježeni absurdnim imenom tipičnim za deathcore/metalcore scene pa i neke očito krščanske fore u tekstovima, nije ni potrebno reči da je ovaj bend naveliko ignoriran u skoro svakom krugu van metalcore scene.

Sada, dolazimo do pitanja, ako je tako, zašto dovraga recenziram takvo što? Recimo da su se promjenili i da zvuk prezentiran na ovom albumu čak i nije toliko metalcore.

Omot u kojem nam ovaj album dolazi je prilično impresivan, zanimljiv te oku ugodan. Estetika i sama atmosfera koju možemo  očekivati je i više nego solidno pogođena. Album počinje sa The Wake, sporijeg početka koji se odmah nakon desetak sekundi razvije u podosta nasilnu melodičnu konstrukciju ispunjenu riffovima. Da se razumijemo, breakdowna ima, ali su tako poklapajuće postavljeni unutar pjesama da ih je čak i užitak slušati. ABR se je naime spasio od zle sudbe koju mori 90% bendova core žanrova, a to je pozicioniranje brejkova. Bez zadrške mogu reči da su brejkovi postavljeni tako da rade na korist pjesme i nipošto nisu njen noseći dio, to jest, nema pjesama koje su od početka do kraja jedan veliki brejk što je MASIVAN plus.

Slijedeće pjesme generalno slijede sličnu formulu stalnih riffova te pjesme odišu atmosferom i šarmom, pa čak i ostaju u glavi. Međutim, nakon vrlo dobrih Martyr, Identity i Separating The Seas dolazimo do prvog stinkera na ovom albumu u obliku kompozicije imena Ghosts. Ova pjesma je tipičan primjer već obaveznih ”gostujućih” pjesama koje su postale stable u metalcore/deathcore scenama. Ovu pjesmu krasi neproporcionalan broj brejkova te patetičnih clean vokala koji zagađuju atmosferu i neodgovarajući su. Šteta, jer se tu i tamo nađe pokoji zgodan riff. Nakon tog debakla vraćamo se natrag na pravi put pjesmom Majoring The Minors koja nemilosrdno vraća album na pravi put. Odlična kompozicija u koje su ubačene prilično neuobičajene ideje poput post-punk atmosfere i odličnog western style interludija. Definitivno najdraža pjesma na albumu.

Nakon nje kreču prilično solidne pesme. Everlasting Ending je prilično melankoličnog tona sa odličnom solo dionicom. Broken Promises  čak počinje thrash influenced riffom koji se razvije u daljnje melodično razbijanje koje samo zatihne u laganu dionicu sa naglašenim bassom samo da se u dobro pozicioniranom brejku vrati na sirov riff koji ju je započeo.

Blackwood je posljednji stinker. Melankolične dionice na početku zvuče dobro ali se vrlo naprasno pretvore u brejk. Pjesmu relativno spašavaju kasniji riffovi, ali se oni brzo pretvore u identičan breakdown s početka pa opet u melankoliju. Twenty-One Grams ostavlja okus nastavka na Blackwoood, započinjajući odmah sa trganjem bez ikakvog uvoda. Pjesma se razvija u melodične riffove te još par melankoličnih, akustičnih dionica.

Vanguard je poprilično zanimljiv. Započinje u potpunosti drugačije nego bilo što drugo na albumu te prezentira nekakve drugačije ideje i utjecaje. Međutim, refren je prilično patetičan, te cijela pjesma poslije njega je prilično zaboravljiva i bez ikakvih zanimljivih melodija. Nekako kao da su je htjeli što brže završiti sa pjesmom, ili im je možda ponestalo ideja u tom trenutku. Napokon, album završava (bonus) pjesmom Marathon, prilično zanimljive atmosfere i konstrukcije. Brz početak, koji se u posljednje dvije minute razvije u spoken dio sa naglašenim bassom i nježnom solažom na gitari, samo kako bi završio vrlo lijepim riffom i zaokružio čitav paket.

Ostaju još midi i akustične verzije pjesama Majoring In Minors i Identity. Akustični Majoring In Minors  instrumental zvuči IZUZETNO dobro i užitak je za slušanje, odiše atmosferom špageti westerna i odlična je varijanta i tako odlične pjesme.

Sve u svemu, album je čisto iznenađenje i lagao bih ako bih rekao da sam ovakvo što očekivao. Kao minus bi mogli uzeti vokale za koje bi ste se zakunili da ste ih čuli u X drugih bendova ovog tipa. Album drže veoma dobri riffovi i generalna konstrukcija pjesama samih, koje izuzev par izuzetaka, su ispunjene atmosferom i zabavne su za slušanje. Preporučeno za fanove i za one koji mrze metalcore.

Recenzira: Filip Gudan

You may also like