Home ReviewsConcerts Portman i She Loves Pablo zagrijali do vrha puni KSET

Portman i She Loves Pablo zagrijali do vrha puni KSET

by Vjeran

PortmanDva dana, tri benda i tri razloga za slavlje. Naime She Loves Pablo slave 10 godina od osnivanja te promoviraju novi album “Try Mandarin”, a KSET slavi 40 godina postojanja. Uz njih prvi dan (petak) nastupaju Portman-eksperimentarli rokeri iz Našica a drugi dan (subota) nastupaju Obese, nizozemski stoner/doom metalci.

Prvi na programu u petak bili su Portman. Našićki progresivni trojac osnovani su još 2004 sa drugačijom vizijom od današnje, svirali su melodic death metal sa core utjecajima. Nakon promjena u postavi i plesanja po granicama žanrova, 2009. su se pronašli te na ljeto snimili album “Pereskesije”.
Od tada idu po turnejama i sviraju diljem regije.

Svoj nastup započeli su prodornim i distorziranim krikovima gitare, kao sirena u vojarni označavalo je početak postrojavanja i pripremu slušnih organa. Zvuk sirena nije se dugo zadržao te su se prvi redovi popunili i prava svirka započela. Pjesme koje su svirali bile su raznolike ali i slične, gitaru dominira izmjena akorda i rastavljenog akorda sa chorusom, wahom i ponekim loopom, a bas distorzija i ljubav prema trzalici. Njihova pojava na bini zrcali iskustvo i samopouzdanje, ali pjesme bez vokalne pratnje nisu toliko pamtljive kao one sa glasom pa se većina skladbi izmiješala u jednu dugačku traku varijacija na sličnu temu. Unatoč povremenoj monotoniji u pjesmama, njihov nastup kao cjelina je kvalitetno odrađen, sa zanimljivim prijelazima i melodijama koje se pozornom slušatelju uvuku pod kožu i ostavljaju trag zadovoljstva sa koncertom. Jednostavno je dobar osjećaj slušati ih.

She Loves PabloKao headliner večeri nastupali su She Loves Pablo, četveročlani zagrebački bend koji svira zadnjih deset godina, u postavi Domagoj Šimek na vokalu, Dimitrije Đokić na pratećem vokalu i gitari, Hrvoje Jelen na basu i Andro jambrošić na basu. U petak 18. ožujka 2016. svirali su svoj novi album “Try Mandarin” u cijelosti, te nadodali koju staru stvar. Novi materijal s kojim su nastupali se za njih ne čini toliko nov, već kao da ga godinama sviraju i točno znaju svaku notu, svaki prijelaz, svaku caku i mjesto za improvizaciju. Sigurnost u svoj rad, svoje ruke i svoje djelo se stiče dugogodišnjim radom na samome sebi. Tehnički, zvuk i sigurnost izvedbe su zasigurno pri vrhu ljestvice hrvatskih bendova.

Zamjerka se nalazi samo u vladanju publikom. Postoje bendovi koji su na razini očiju sa publikom a ima i onih koji čvrsto dominiraju mase ljudi pod svojim nogama. Pablovci nisu niti jedno niti drugo. Nemaju vizualno impresivnu pojavu niti gestom govore da su glavni, a nisu niti dio velike zabave koja se odvija u publici. Ta neodlučnost i šuljanje između pristupa hordi veselih ljubitelja glazbe ostavlja velike upitnike iznad glave.

Sve u svemu ova dva benda su zabavila i zadovoljila publiku, bila je prava fešta te se očekuje da drugi dan bude još bolji i još veći spektakl.

Tekst i foto: Karlo K. Kaštelan

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: