Home ReviewsConcerts Izvještaj: “Thrash To The Bone” Klub Exit/Osijek

Izvještaj: “Thrash To The Bone” Klub Exit/Osijek

by Metal Jacket

Osječe, tražio si “Thrash To The Bone”?
E pa, dobio si ga i to do jaja!

No, prije nego dođemo do tog zanimljivog dijela, moram početi odmotavati klupko od samog početka.
Kad je nas par sinoć pristiglo negdje oko 20:30h u klub Exit i naručilo cugu na terasi, vidjeli smo uobičajeni prizor – srednjoškolci u odorama metalaca, punkera i rockera ispijaju svoja pićenca u žamoru. Nekoliko njih čak je spomenulo koncert koji je prethodio i taman kako je isplivalo malo nade da će mlađe generacije doći poslušati ono što im se nudi, tako je to malo nade i nestalo u trenutku kad se velika većina njih pola sata kasnije pokupila i otišla dalje svojim neznanim putem. Misli koje su mi u glavi negodovale zbog takve nezainteresiranosti srednjoškolaca usmjerile su se time u inat još više na iščekivanje početka koncerta koji je najavljen u 21h. Napravio sam par krugova po klubu i to mi je dalo do znanja da će i to sve skupa početi malo kasnije pa sam u miru sjeo popiti do kraja svoje pivo.

Tako usred dijaloga se na terasi oko 22h pojavio pjevač prvog benda koji je nastupio, rekao da svirka počinje za par minuta i pozvao ekipu da se spusti u podrum gdje se sve vezano za koncert odvijalo. Dosta ljudi ga je sa smiješkom ignoriralo, ali bilo je i onih koji su prihvatili poziv. Radnja se seli u podrum Exita gdje sam se igrom slučaja spustio prvi i uhvatio prvi najavljeni bend usred nekog jama koji je vukao na country. Na taj način su kratili vrijeme do dolaska publike. Kad su shvatili da bi mogli još dugo tako jamati, trojac Relicseed iz Latvije je odlučio započeti svoj nastup pred ni manje ni više nego troje ljudi.
Odmah na prvu i odmah krajnje žestoko krenuli su s improviziranim repertoarom autorskih pjesama u kojima se osjetio jak utjecaj Metallice (ne stare, već novije!) pomiješan s povremenim naletima groove prizvuka, na što je savršeno legao hrapavo-hetfieldovski vokal uz povremeni duboki growl. Protekom prve tri pjesme, spustilo se još nešto ljudi i tako je broj narastao na 15-tak prisutnih koji su imali prilike čuti kako zvuči njihov zadnji izdani album Slaughterhouse iz 2014. godine. Headbang basista koji je više izgledao kao da ga pere strujni udar je bilo posebno zanimljivo pratiti. Isto tako je i zanimljiva informacija da im je bubnjar porijeklom čak iz Puerto Rica. Sinoć im je bio zadnji datum europske turneje i mislim da će im ostati u dobrom sjećanju bez obzira na malo ljudi koji su ih sišli poslušati.

Drugi bend, australski Darker Half je od prvog takta privukao pažnju još nekolicine zainteresiranih duša. Razlog tome bio je high pitched vrisak pjevača i ulet u čisti heavy/power metal đir koji se ovih dana (a pogotovo u Osijeku) rijetko čuje. Svi u publici su bili pomalo uhvaćeni na prvu, a onda su složili zadovoljne face i krenuli su uobičajeni glasniji povici među pjesmama. Pažnju o Darker Half-u može privući podatak da su solo gitarist Jimmy Lardner-Brown i bubnjar Dom Simpson svirali kao live session glazbenici na australskom dijelu turneje za poznatija imena kao što su Paul Di’Anno i Blaze Bayley. Negdje iza euforije izazvane obradom Iron Maidena, točnije uspješnice “Aces High”, bend je dobio na stage 5 piva od jednog simpatičnog starijeg čovjeka koji se također našao u publici. U sklopu svoje prve europske turneje, sinoć su predstavili pjesme koje se nalaze na njihova dosad 3 izdana studijska albuma Duality (2009.), Desensitized (2011.) i Never Surrender (2014.), a setlista im je redom izgledala ovako:

  1. Nemesis
  2. Lost In Space
  3. Aces High (Iron Maiden cover)
  4. Stranger
  5. Aliens Exist
  6. Never Surrender
  7. Blinded By Darkness

Treći bend po redu trebao je biti američki Thrash Or Die čijoj sam se svirci poprilično radovao, ali nažalost nisu bili u mogućnosti zasvirati jer im pjevač nije bio nazočan (mada je ostatak benda bio tu jer su također dio i posljednjeg benda večeri).

Tako je red pao na death/thrash stroj zvan Solstice. U vrijeme kada su oni trebali startati, brojnost publike nažalost opet nije bila tolika koliku takav jedan bend zaslužuje, ali je bila ajmo reći dovoljna da klub donekle izgleda malo popunjenije. Četveročlani Solstice osnovan je daleke 1990. u Miamiju (Florida, SAD) i uz nekoliko kraćih i dužih prekida svoj zvuk stare škole pronose i dan danas. Dobar dio ekipe je počeo odmah divljati uz vratolomno brze riffove što je dovelo do prolivenoga piva i sklizavog poda kluba. To nikome nije smetalo, a basist je zbijao pošalice da je pod idealan za skejtanje i da ga stoga treba dobro iskoristiti. Negdje prije sredine njihovog seta pojavljuje se opet onaj isti simpatični stariji gospodin, ali ovaj put ne s pivom, već s pizzom koju donosi bendu direktno na stage. Članovi Solstice-a imali su jednako iznađena lica kao i publika. Nakon zahvale simpatičnom gospodinu, lomljava, šutanje i grmljavina se nastavila još nekih malo više od pola sata dok Solstice nije došao do kraja seta. Činio ga je materijal s njihova prva dva full length albuma Solstice (1992.) i Pray (1995.), a ovako su ga posložili:

  1. Cataclysmic Outburst
  2. Plasticized
  3. Cleansed Of Impurity
  4. Pray
  5. Bleeding Unborn
  6. Netherworld
  7. Abberation
  8. Eternal Waking
  9. Survival Reaction
  10. S. M. D. (Carnivore cover)
  11. Transmogrified

Nakon željnih povika “We want more!”, ipak nisu odsvirali još jednu stvar uz ispriku koja je glasila: “Sorry guys, not tonight.” Bez obzira na neodsviran bis, svi prisutni smo bili u ekstazi i svi smo preživjeli, za razliku od pizze koja je do kraja svirke završila kao nevina žrtva prolivenog piva i letećeg znoja.

Tekst i foto: Mislav Mihaljević

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: