Home News Prije 23 godine i prije 15 godina su nas napustili Kurt Cobain i Layne Staley

Prije 23 godine i prije 15 godina su nas napustili Kurt Cobain i Layne Staley

by Mislav Mihaljević

Sasvim slučajno, dva stvoritelja grunge pravca umrla su 5. travnja u razmaku od osam godina – frontman Nirvane, Kurt Cobain ubio se pucnjem u glavu 5. travnja 1994., a Layne Staley, pjevač Alice In Chainsa 2002. zbog predoziranja izazvanog mješavinom heroina i kokaina.

Kurt Cobain umro je na vrhuncu slave kada je Nirvana kao ime dosezala planetarne razmjere, a njegov prerani odlazak šokirao je kompletnu svjetsku javnost. Za mnoge koji su tada bili tinejđeri ili u ranim dvadesetima, onog trena kada je Kurtovo beživotno tijelo pronađeno u stakleniku njegovoga doma u Seattlu, taj gubitak se mogao okarakterizirati kao gubitak roditelja ili drugog bliskog člana obitelji. Sve to iz razloga što su se milijuni identificirali s njim, bili inspirirani njime i njegovom glazbom koja je istovremeno zračila bijesom, ranjivošću i mržnjom prema samome sebi.

Ironično, upravo je ta mržnja prema samome sebi ona koja je činila Nirvaninu glazbu tako dirljivom i dovela do Cobainove smrti.  Uz svo bogatstvo, uspjeh i slavu koju je stekao, Cobain je bio izrazito nesretan. Osjećao se kao da je ljudima oko sebe mazao oči i samim time imao osjećaj da sve oko sebe vara. Nikada nećemo saznati je li se Cobain ubio zbog svojih genetskih predispozicija ka depresiji, neuspjeha skidanja s heroina, turbulentnog braka s kontroverznom pjevačicom Courtney Love ili bremena toga da su ga nazivali glasom generacije, a ustvari nije mogao usuglasiti ni vlastite misli. Jedno je gotovo sigurno. Sve upućuje na to da Cobainova smrt nije slučajna i do danas ostaje trag prljave igre iza cjelokupnog događaja.

It’s better to burn out than to fade away.” – posljednja rečenica Cobainovog oproštajnog pisma koju zbog svoje jačine i danas generacije mladih alternativaca ispisuju po bilježnicama, torbama i zidovima.

Kao i Cobain, Layne Thomas Staley bio je osovina grunge pokreta, ali je postao toliko ovisan o heroinu da važnost svoje uloge nije ni sam mogao shvatiti. Iako su Alice In Chains počeli kao hair metal bend, brzo su ušli u kolotečinu pokreta koji se razvio u Seattleu početkom devedesetih. Njihovi riffovi pod evidentnim utjecajem metala i prepoznatljive vokalne harmonije definirali su stil grungea za koji bi se moglo reći da je postao i veći predvodnik od onog koji je iskonstruirala Nirvana.

U ulozi pjevača, Staley je bio prirodan – karizmatičan, nametljiv i glasa koji je nosio enormnu snagu koja se stapala s njegovom nesigurnošću koju je razvijala njegova ovisnost. Iako nije jedini u Chainsima koji je uzimao droge, ostatak benda nikada nije došao do te razine da zbog toga nema snage nastupati. Zanimljivo je podsjetiti kako iz tih razloga nisu mogli odraditi popratnu turneju nakon što je izašao njihov možda najuspješniji album, treći po redu izdan 1995.  Zadnji nastup s Chainsima Staley je odradio 1996. Iako nikada nije službeno izašao iz benda, njegovo stanje dovelo ga je do toga da je blijedio u očima publike. Gitarist i prateći vokal Jerry Cantrell lansirao je u to doba svoju solo karijeru, ali su Alice In Chains ostali neaktivni godinama nakon što je Staley napustio ovaj svijet.

U svojim zadnjim godinama života, prestao je istupati u javnosti i gotovo nije izalzio iz vlastitog doma. Pronađen je mrtav u svome stanu 19. travnja, gotovo dva tjedna nakon predoziranja. To su otkrili njegova mjaka i očuh kada su primjetili da više ne diže novac sa svoga bankovnog računa. Pozvali su policiju koja je provalila u stan i pronašla njegovo tijelo.

Nepotrebno je spominjati koliko su fanovi bili slomljeni, a mediji nisu posvetili ni upola toliko pažnje kao 1994. kada je Cobain pronađen mrtav.

Iako su dani ponosa i slave grunge pokreta odavno u zatišju, Alice In Chains su usprkos tome ostvarili veoma impresivan povratak na scenu. Prvo su izveli povratnički koncert 2004. s raznim pjevačima kako bi pomogli žrtvama tsunamija u južnoj Aziji. Od tih nekoliko iskri, podigli su se iz pepela i do danas pune koncertne dvorane diljem svijeta.

You may also like