Home Scene Jedan na Jedan Toxicdeath

Jedan na Jedan Toxicdeath

by Vjeran

Metal nikad neće propast, sve dok ima ljudi koji ga vole i slušaj

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Odmah da se zahvalimo Toni Kolaru (organizator MOSHUS METAL FEST) koji nam je ustupio intervju sa tuzlanskim bandom Toxicdeath.

U subotu 6.12.2014. godine u OKC Abraševiću održat će se  MOSHUS METAL FEST ,na kojem će kao glavni bend večeri biti najavljeni legendarni TOXICDEATH iz Tuzle kojima je ovo prvi nastup u Mostaru.

Osnovani su 2000. godine, a već 2001. izdaju svoj prvi demo “Pathfinder” koji je pokupio odlične kritike od strane metal medija.  Bend 2003. snima prvi album “Contamination”koji je samostalno izdan 2004. godine i koji bend diže na sami vrh regionalne metal scene.

O bendu, novom albumu, domaćoj metal sceni i mnogo toga u iscrpnom intervju za SCKC govor glavni kreativac u bendu, Nedžad Bibić- Nele.

Toni: Nastali ste 2000. godine, što je prethodilo tome, na koji način i na čiju inicijativu je nastao bend i zašto baš death metal?

Nele: Da, osnovani smo u septembru 2000. godine. Prije tog perioda, u drugoj polovini 90.-tih ja sam već svirao u drugim death metal bendovima poput Sporulate, Perpetual, Mephistofeles. Suhi je tada pjevao samo u Bogamberu koji smo osnovali kao djeca 1996. godine. Druga dvojica članova iz prve postave koje smo Suhi i ja pozvali u Toxicdeath su Drazo i Brko koji su tada imali neki svoj grind bend Incest. Death Metal je muzika koju smo tada najviše voljeli, isto kao i danas. Zato što je to jedan od najslobodnijih muzičkih žanrova u kojem se može ostvariti potpuna umjetnička sloboda.

 

Toni: Znači, imali ste nekog bendovskog iskustva prije Toxicdeatha, no koliko teško je bilo početi, s čim se sve bend susretao na početku?

Nele: Svi bendovi se susreću sa sličnim problemima. To su adekvatan prostor za vježbanje, financije, problemi sa članovima unutar benda i sl. Nakon toga svega dolazi i problem sa klubovima, gdje nastupati? Problemi sa organizatorima svirki koji nerijetko ispale bend za novac i tako to. Mi smo imali dosta personalnih promjena u prve tri godine postojanja. Neki članovi su bili neozbiljni, mrsko im je bilo vježbati, došli su i problemi sa alkoholom, drogom… Suhi i ja smo se trudili da sačuvamo bend i dođemo do neke savršene postave benda, što smo na kraju i postigli. Od 2003. godine do danas mi smo u istom timu.

 

Toni: Možeš li nam reći nešto više o prvom albumu, kako su nastale pjesme, tko je glavni kreativac u bendu, gdje i kako je sniman album?

Nele: Ja sam bio autor kompletne muzike i tekstova na albumu “Contamination”, izuzev teksta za pjesmu “Sins of Mankind” kojeg je napisao Suhi. Neke pjesme su već ranije bile objavljene na demo snimci “Pathfinder” 2001. godine. Njih smo ponovo snimili sa boljom produkcijom. Neke pjesme sam napravio spontano na probama, a neke sam malo duže stvarao kod kuće. “Contamination” smo uglavnom snimali u kućnom studiju i ,s obzirom na tadašnju tehnologiju kojom smo raspolagali, ispao je odlično.

 

Toni: Album je pokupio odlične kritike i bend je vrlo brzo stekao zavidnu reputaciju u regiji. No možeš li nam reći kako je cijela ta scena izgledala tada u odnosu na danas, jel se nešto bitno promjenilo na bolje ili na gore?

Nele: Da, imali smo priliku tada da sviramo sa velikim imenima kao što su Vader, Behemoth, Sinister, Vital Remains i dr. To je definitivno bilo bolje vrijeme za death metal muziku. Naš najveći problem bio je tada što još uvijek nismo imali bezvizni režim sa EU. Tako da su nam propale mnoge svirke u Europi i ostatku svijeta. Danas je bendovima lakše izaći iz zemlje ali više nema tako dobrih prilika da se svira kao tada. Scena se malo više komercijalizirala i praktično treba uložiti više novca za neku turneju, pa biti i spreman da se ostane u minusu. Treba uvijek biti spreman na to ‘dizanje’ i ‘padanje’ scene. Mi kada smo osnovali Toxicdeath, tada je stanje na sceni isto bilo sumorno i ništa se nije dešavalo. Potrudili smo se da se te stvari poprave i već tri godine poslije došli smo do stvari za koje nikad nismo ni pomišljali da će se desiti. Ja vjerujem u metal i mislim da nikada neće propasti sve dok ima ljudi koji ga vole i slušaju.

 

Toni: Kažeš, desile su se stvari za koje niste mogli ni očekivati da će se desiti, svirali ste s brojnim velikim bendovima, ali i na manjim metal festivalima i svirkama po regiji, možeš li izdvojiti neku svirku koja ti je ostala posebno urezana u sjećanje i zašto baš ta?

Nele: Teško se može nešto posebno izdvojiti. Svaka svirka je bila posebna na svoj način i mnogo toga se dešavalo. U sjećanju će mi definitivno ostati svirka u Osijeku 2004. godine kada smo otvarali za Vader i kada smo dobili dotada neviđenu podršku od publike. Sala je bila puna i svi su skandirali „Tuzla! Tuzla! Bosna!“ i sl. Uglavnom su pozitivna sjećanja sa većine svirki, skoro da i nema negativnih. Mada ja uvijek kažem da one najbolje svirke tek dolaze.

Video sa koncerta u Osijeku 2004.

Toni: Iduća svirka vam je u Mostaru na Moshus Metal Festu gdje svirate po prvi put. Sa Bogamberom si svirao već u Mostaru prije 2 godine, kakve utiske je Mostar ostavio na tebe, što očekujete od Mostarske publike ovaj put i što nam točno spremate?

Nele: Drago mi je da konačno sviramo u Mostaru s Toxicdeath-om. Super je bilo prije dvije godine sa Bogamberom, odlično smo se proveli i ne očekujem ništa manje od toga, samo da bude još bolje. Svirat ćemo neke nove pjesme i skoro sve važnije starije pjesme jer ovo nam je prva svirka, tamo i želimo da ljudi čuju samo najbolje od nas.

 

Toni: Kad smo već kod novih pjesama, novi album pripremate već dugo, a brojni fanovi su nestrpljivi i zamjeraju vam ne izdavanje albuma već dugo godina. Kakva priča stoji iza toga, do koje faze je došao novi album? I možeš li nam reći nešto više o albumu, koliko pjesama će biti na njemu i kakav će biti novi zvuk Toxicdeatha?

Nele: Mnogo toga se izdešavalo proteklih godina i sve je to utjecalo na pomenuto odugovlačenje. Nedostatak vremena je bio glavni problem, u međuvremenu smo svi diplomirali na nekim različitim fakultetima, neki od nas su se oženili i mnogo toga, tako da se i nismo viđali u posljednje vrijeme, niti smo provodili vrijeme zajedno. Ono što je bitno da kažem u ovom trenutku jeste da je album potpuno završen. Na njemu se nalazi osam pjesama i moguće je da će biti još jedna bonus stvar. Zvuk je karakterističan za Toxicdeath osim što sve sada zvuči možda malo mračnije. Ostavljam fanovima da poslušaju, daju svoj sud i jedva čekam da čujem njihovo mišljenje jer mi smo prezadovoljni. Jednu pjesmu ćemo objaviti već u decembru, a izdat ćemo ga već početkom 2015.-te.

 

Toni: Znam da ste neko vrijeme tražili adekvatnog izdavača, šta je bilo na kraju s tim, dali ste uspjeli pronaći nekog ili ćete ponovo samostalno da izdate album? I kakva su vaša iskustva sa samostalnim izdavanjem od prije, je li se to pozitivno ili negativno odrazilo na bend, u kojem tiražu je izašao prvi album i kako je prošla prodaja?

Nele: Još uvijek pregovaramo, razmatramo neke ponude i tražimo alternative. U suštini, danas izdavač ne znači mnogo za bend. Bend tu praktično nema nikakve koristi osim nešto malo promocije i originalnog izdanja na fizičkom mediju. I u slučaju da bend napravi neki veći proboj, neće sigurno ništa zaraditi i praktično će dati svoju muziku za džabe. Zato ja mislim da su to uglavnom promotori i da je ona stara funkcija izdavača skoro pa nestala. Samo veliki izdavači mogu nešto bitno ponuditi bendu. Nisam siguran u kolikom tiražu je prvi album rasprodan, ali mislim da je nešto malo više od 300 CD-ova. Samostalno izdavanje nije za nas bilo niti pozitivno niti negativno. Mi smo tada često svirali uživo i to nam je bilo bitno. Bendovi uglavnom danas zarađuju od svirki , majica i sl.

 

Toni: Na početku razgovora rekao si da je death metal jedan od najslobodnijih muzičkih žanrova i da se preko njega može ostvariti potpuna muzička sloboda. Koje su najčešće teme koje Toxicdeath obrađuje, kakvu poruku nastojite poslati, kakve vrijednosti propagirate?

Nele: U death metalu je moguće kombinovati mnogo različitih stilova sviranja i upravo zato ta vrsta muzike ima toliko mnogo podžanrova. Mi kombinujemo klasični death metal sa malo progresivnijim metalom i ponekad sa nekim jazz elementima, ali nastojimo da nikad ne izađemo iz okvira žanra i da tako uništimo samu srž muzike. Što se tiče tekstova, oni su stvar trenutne inspiracije u određenim momentima života. Na novom albumu, ja sam pored muzike napisao i sve tekstove i oni uglavnom govore o nekim unutrašnjim osjećanjima ljudi koji su neispunjeni ‘ovozemaljskim’ životom i traže način da se zadovolje u stvarima koje su veće od života, koje uključuju uživanje u zločinu i u zlu generalno. Ljudi moraju prihvatiti da zlo postoji i da neki ljudi uživaju u njemu isto kao i u dobrim stvarima zbog čega treba uvijek imati otvorene oči i to je osnovna poruka.

 

Toni: Što misliš o BiH metal sceni, koji su po tebi glavni nedostatci, imaš li neke bendove iz BiH koje bi posebno izdvojio, i kako sve ovo vidiš u nekoj skorijoj budućnosti?

Nele: Mislim da je scena dugo vremena bila poprilično nerazvijena, ali stvari se mijenjaju i idu na bolje. Ono što je bitno da danas ima mnogo booking agencija i organizatora koji rade odličan posao, organizuju mnogo svirki i drže scenu na životu. Ima mnogo mlađih bendova koji mi se sviđaju i koji ozbiljno rade, među njima prvenstveno mislim na Festival of Mutilation, Perishment, Effigy… Skoro sam imao priliku da čujem i da vidim i mostarski Disparity koji odlično zvuči i na snimku i uživo. Tuzla kao i uvijek ima najviše tih ekstremnih bendova od kojih bi izdvojio Contusio, Inner Sanctum, Xeper. Stari Mefistofeles je opet tu. Scena ima budućnost, sve zavisi od bendova, koliko će ozbiljno raditi i ostati na sceni.

 

Toni: Za kraj, šta slušaš od muzike u zadnje vrijeme, koje albume bi preporučio čitateljima i šta bi općenito poručio metal fanovima?

Nele: U zadnje vrijeme slušam uglavnom nove albume bendova Exodus, Cannibal Corpse, Behemoth i drugih. Pored toga, mnogo klasičnog death metala i mnogo thrasha i ponekad nešto muzike koja nije metal, neki stari pop iz 80.-tih, mnogo jazza i sl. Trenutno mi je u CD playeru Master of Puppets. Metal fanovima bi poručio da se što više provode u životu, idu na što više svirki i podržavaju muziku koju vole.

 

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: