Home SceneInterviews Jedan Na Jedan Mathias Lodmalm / Cemetary

Jedan Na Jedan Mathias Lodmalm / Cemetary

by Vjeran
Poruka je da ne odustaješ dok ne pronađeš još dobrih ljudi u svom životu

10937816_10153005690014293_1692972155_n (1)

Ovaj vikend bili smo u Rijeci gdje je održan release party povodom objavljivanja novog projekta Mathiasa Lodmalm-a pod nazivom Crypt Creeper. Mathias Lodmalm je mastermind bendova Cemetary, Sundown, Lords of Saturn…Iza sebe ima impresivnu diskografiju, a što ima reći o novom projektu i nekim drugim stvarima pročitajte u intervjuu koji slijedi, a također možete intervju poslušati na dnu. Ekskluzivno za Metal jacket Magazine one and only Mr. Mathias Lodmalm

MJM: Pozdrav Mathias, zadovoljstvo je pričati sa tobom. Trenutno se nalazimo u Rijeci. Možeš li nam nešto reći o tvojim dojmovima, o ljudima u Hrvatskoj?

Mathias:  Pa, ja sam odrastao okružen sa mnogo ljudi iz Hrvatske. To su ljudi koje smatram svojom obitelji tako da je pomalo i čudno što sam prvi puta ovdje. U Hrvatskoj mi je fantastično, ljudi su super, upravo kako sam se i nadao da će biti, čak i bolje.

 

MJM: Razlog zašto si ovdje je tvoj posljedni projekt Crypt Creeper. Možeš li nam reći nešto više o tom projektu?

Mathias: Crypt Creeper je nastao kao i mnogo stvari u mom životu, kada sam sam u svoje domu i imam želju napraviti nešto drukčije. Odjednom se tu našlo dovoljno materijala za album. Htio sam napraviti nešto u stilu Cemetary, ali da to ne bude Cemetary jer sam protiv trenda reuniona. To je i dalje moj stil, ali ovaj put ne pjevam ja nego koristim dijaloge iz filmova i dokumentaraca tako da sam ipak stvorio nešto drukčije.  Album izdajem besplatno za svoju izdavačku kuću i biti će samo nekoliko limitiranih fizičkih izdanja albuma. Uglavnom, to je projekt koji sam napravio s prijateljima radeći ono što želim.

 

MJM: Da li si zadovoljan krajnjim rezultatom?

Mathias: Da, još ga trebam malo doraditi kada se vratim kući, ali da, zadovoljan sam. Čudno je to, kada radiš na albumu tako dugo na kraju si sretan što je uopće gotov ( smijeh). Ponekad, u takvim situacijama, uhvatim se u razmišljanju da ako ne završim s ovim da ću završiti sa sobom ( smijeh). Mislim da je album ispao dobro, puštao sam ga nekim ljudima i čini se da im se svidjelo. Ali moja glazbanije za svakoga pa kome se svidi, svidi.

 

MJM: Imaš li planova za budućnost? Možda neki drugi projekt ili je ovo kraj tvoje “službene” karijere?

Mathias: Radim sa toliko vrsta muzike, nekim subžanrovima elektronske glazbe, pokrećem još jednu izdavačku kuću za glazbu inspiriranu horor filmovima. Toliko stvari ima i teško je, jer biti muzičar je skupo, ali i zabavno. Uostalom, nemam ni drugog izbora osim da radim ovo što radim. Što se toga tiče biti ću zaposlen slijedećih par godina. Muziku stvaram od svoje četvrte godine, a sada imam četrdeset, zbači nema odustajanja.

MJM: Upravo si spomenuo da osim metala slušaš i druge vrste glazbe. Dakle, kao umjetnik, da li smatraš da je bitno imati otvoren um prema bilo čemu što te može inspirirati?

Mathias: Da, ja volim različite zvukove i volim kako ti zvukovi utječu na druge ljude. Čak i ako su to zvukovi proizvedeni samo riječima. Radim i neke techno stvari, radio sam i drum and bass. Ne znam da li sam glazbenik, svakako ne vidim sebe kao glazbenika. Volim raditi sa zvukovima. Zvukovi su načina na koji komuniciram s drugim ljudima ili bar pokušavam komunicirati. Jednostavno volim zvukove i želim pronaći i druge ljude na ovom sj…..m svijetu u kojem živimo koji razmišljaju na isti način. Smatram da su zvukovi vrlo moćna sila.

MJM: Kako gledaš na današnju metal scenu uspoređujući je sa devedesetima? Da li se razvija ili nazaduje?

Mathias: U death metalu sam bio jer je bio nešto novo, nešto svježe. Bilo je to novo putovanje. Danas, a to je razlog zašto Cemetary ne radi reunion, mislim da nema smisla za to. Mnogi moji prijatelji ( Mathias osobno poznaje sve glavne protagoniste scene devedesetih op.a.) rade reunione i ne želim govoriti ništa loše o njima niti im govoriti da ne rade to ako ih to usrećuje, ali ja ne vjerujem u to. Ta vrsta glazbeje za mlađe ljude, za doba naivnosti kad nismo znali što radimo. Element kaosa koji je bio u toj glazbi se izgubio, bar se izgubio u mojoj glazbi kada sam naučio kako aranžirati pjesme ( smijeh). Više nije isto, ali svako malo izlazi puno dobre glazbe u svim žanrovima. Za mene se bendovi koji pokušavaju snimiti isti album i nakon 20 godina, album koji će zvučati kao greatest hits njihovih starih albuma, jednostavno razvodne. Ja ne volim razvodnjenu glazbu, volim glazbu koja je moćna. Ipak, još uvijek ima death metal glazbe koja je nevjerovatna i mladih, odličnih bendova. Također i neki stari bendovi  su još uvijek dobri, ali ljudi se umore. Oni su u svojim četrdesetim, pedesetim godinama i pokušavaju headbangati sa kratkom kosom, trbusima i kožnim hlačama. Po meni, to uništava uspomene.

 

MJM: Izvrsna stvar kod tvoje muzike je da se svaki album razlikuje od prethodnog. Koji tvoj album je za tebe najvažniji i zašto?

Mathias: Često me pitaju ovo pitanje i najjednostavniji odgovor bi bio da su moji albumi moja djeca. Zvuči pomalo glupo, ali je istina. Za mene je najvažniji album Black vanity jer je to bio prijelomni trenutak u mom životu i bilo mi je važno snimiti taj album. Bio sam zadovoljan tim albumom. Što se glazbe tiče, kada završim s radom na albumu onda on više ne pripada meni nego drugim ljudima, ali za mene osobno je to važan album.

 

MJM: Kada pogledaš unazad, da li ti je žao nečega iz svoje profesionalne karijere? Da li bi htio da možeš snimiti neki album drukčije?

Mathias: Ne razmišljam na taj način. Radiš što radiš u trenutku dok to radiš, ne špekuliram što je moglo biti. Mnogo ljudi mi kaže da je Cemetary trebao biti veći bend, da je trebao biti i ovo i ono, da sam trebao uraditi to i to. Međutim, kako sam već rekao, nikada nisam patio od stvaranja velike karijere. Bio je jedan kratak period kada sam razmišljao o tome, ali nikada mi nije bilo ugodno razmišljati na taj način. Velike pozornice sa puno rasvjete i pirotehnike nisu ono što bih želio. Kada sam to shvatio, shvatio sam da želim raditi sa različitim zvukovima u studiju. To je ono što volim.

k4w3CRptrvo

MJM: Tvoja glazba ima posebno mjesto u srcima mnogih fanova. Kakav je osjećaj znati da tvoja glazba znači tako puno fanovima iz različitih regija i kultura?

Mathias: Uvijek se iznenadim kad upoznam nekog i oni mi kažu da vole moju glazbu i imaju moje albume. Iskreno se iznenadim da netko zna za moj bend. Dugo godina sam imao problema sa naslijeđem Cemetary-a. Kada bi netko pričao o tom bendu ili ga puštao na zabavama bilo bi problema, čak i tučnjave. Stvarno sam imao problema sa tim, ali prije par godina sam shvatio da treba pustiti ljubav u svoje srce i naučio sam da budem OK s tim kako ja vidim Cemetary, a kako drugi ljudi. I kroz oči drugih ljudi koji su mi prilazili sa svojim problemima kao što su rat ili neke druge stvari, a moja glazba je doprla do njih u raznim dijelovima svijeta, shvatio sam da trebam poštovati to. Ja nikada nisam imao familiju i ti ljudi su mi kao braća i iako Cemetary više ne postoji, ja sam još uvijek tu. Puno putujem i upoznajem ljude i to je najljepši dio mog života sada i jedina stvar koja je stvarno bitna.

 

MJM: Da li postoji još nešto što bih htio dodati? Nešto što te nikada nisu pitali, a htio bih podijeliti s fanovima?

Mathias:  Da, htio bih reći da je lako u ovom današnjem vremenu biti mrgodan i mrziti svijet, i sam sam napravio mnogo pjesama o tome. Lako je osuđivati svijet i mrziti ljude i sebe, ali na kraju moraš pronaći druge i pronaći sebe. I trebaš biti sretan zbog toga. Ako nađeš neku osobu negdje u svijetu koja te razumije tvoj život je uspjeh. Poruka je da ne odustaješ dok ne pronađeš još dobrih ljudi u svom životu. Iako sam sada “star” još uvijek upoznajem ljude za koje osjećam da ih poznajem cijeli život. U vremenu kakvo je danas ljudi bi trebali prigrliti život.

 

MJM: Lijepe riječi za kraj. Hvala ti na razgovoru i uživaj u Hrvatskoj!

Mathias: Hvala i tebi. Vraćam se na ljeto sigurno i vidimo se!

Razgovarao: Marin Soldatić

You may also like