Home ReviewsConcerts Izvještaj : Živo Blato brucošima FER-a održalo lekciju teškog zvuka!

Izvještaj : Živo Blato brucošima FER-a održalo lekciju teškog zvuka!

by Mislav Mihaljević
Najpopularnija brucošijada u Hrvatskoj, a svi već znate da je to Brucošijada FER-a, nije ni ove godine dopustila da joj se skine kruna s glave. Organizatori su se pobrinuli da i 36. put zaredom za brucoše FER-a i ostale posjetitelje ponude raznolik spektar aktivnosti i izvođača koji su se mogli čuti i gledati na četiri različita stagea. Svaki od njih je gotovo svo vrijeme bio popunjen masom ljudi čiji je raspon godina sezao po najslobodnijoj procjeni od 18 do + beskonačno.
Kada bi se radio inventurni popis glazbenih imena 36. Brucošijade FER-a, to bi otprilike izgledalo ovako.
Na glavnom i najvećem stageu nastupili su Krankšvester, Edo Maajka s bendom, Živo Blato, M.O.R.T., Gužva u 16-ercu, Lika KoloradoKočnica, dok su ih s drugog stagea pratila imena kao što su ChuiDemeNtronomes, Straight Mickey And The Boyz, Alen Vitasović, Svemirko, Peglica i Komandos i Bruto Geto. Na trećem borbenom polju našli su se Filip Motovunski + MC Tone Tuoro te Digitron Sound System & Slavonija Vibes Syndicate, a četvrti i konačni bio je nešto malo specifičnije naravi i nosio je naziv Votafak stage.
Nije teško zaključiti da je svatko tko se našao na ovom događaju pronašao ponešto za svoj ukus, a sve te ukuse je trebalo s velikim trudom zadovoljiti. Baš zato organizatorskoj ekipi uistinu treba odati počast, potapšati ih po oba ramena ili im platiti cugu, dvije, tri, četiri…
Kaže jedna od onih (pra)starih – čudni su putevi gospodnji… I donekle je istinita kad se zapitate – zašto baš Metal Jacket Magazine piše o Brucošijadi FER-a? Zamijenite gospodnje putevima duhovnog vođe i dobili ste traženi odgovor. Tako je, duhovni vođa u svom obličju generala rusko-rumunjskog podrijetla, Vasilija Mitua, zajedno s ostatkom svog vojno ustrojenog benda Živo Blato donio je teški (čitaj: najteži) zvuk među izvođače na listi 36. po redu najpoznatije brucošijade u Hrvatskoj. Samim time, naš dolazak u prostorije FER-a je opravdan, cilj plemenit, a ljubitelji teškog zvuka mogu putem slova popratiti gdje je u noći s ove subote na ovu nedjelju grmilo i orilo.
U to ime, vrijeme je da završimo s uvodnom zdravicom i bacimo se u našu interesnu sferu.
Ispred glavnog stagea pojavili smo se nakon nešto više od jednog sata iza ponoći, taman kada je završavao nastup Ede Maajke s bendom koji je bio iznenađujuće žestok, ispunjen distorzijom i jakom potkovanom ritam sekcijom, te je to zaista pružilo jednu novu dimenziju njegovim autorskim pjesmama. No, kolega Domagoj i ja nismo ni slutili što nas čeka samo dvadesetak minuta kasnije. Nakon kratke pauze vani, hvatanja svježeg zraka i pogledavanja na sat,  zaputili smo se natrag prema najvećoj pozornici i zapeli u hodniku gdje je vladao nekontrolirani stampedo ljudi koji su istovremeno pokušavali i izaći i ući. Starom metodom laktarenja krenuli smo u borbu da ne propustimo početak nastupa benda koji nas je i ponukao da se u to upustimo. Nakon što smo izgubili jedan drugom trag i snage nam se prepolovile, našao sam se ispred mase ljudi koja je okupirala gotovo cijeli koncertni prostor. Mjesta obeshrabrenju nije bilo pa sam tako zaronio u more okupljenih i uspio “doplivati” do otprilike trećeg (ne)reda ispred pozornice gdje sam odlučio hrabro čuvati položaj i čekati. Nakon nekoliko minuta, svjetla su se lagano prigušila i krenuo je uvod na bubnju u sedmero-osminskoj mjeri praćen bass gitarom koja je svirala melodiju pjesme “Doktor”. Bili su to naravno Kaplar Tošo Veseli Sir i Gospodin Mr. Rabbit, ritam sekcija Živog Blata koja je natjerala publiku da se, koliko god sam mislio da je to nemoguće, još više pribiju prema ogradi ispred pozornice i čekaju izlazak vođe benda. Nakon pokojeg trenutka, prolomili su se glasni uzvici i klicanje iz kojih bi i slijepoj osobi bilo kristalno jasno da je General Vasilije Mitu kročio pred okupljenu masu. Zapjevao je uvodni stih “Doktora”, pustio publiku da nastavi i ubrzo nakon toga ritam sekcija je zastala, a General zasvirao uvodni riff kultne numere “Estrada”. Tek tada je krenuo potres. Ono more ljudi pretvorilo se u valovitu oluju tijela u kojoj se teško moglo zaključiti gdje ud jedne osobe završava, a druge počinje.
 
Kako su se pjesme redale, temperatura je postajala sve viša, a zraka je bilo sve manje. Nepotrebno je napomenuti kako osobni prostor ne da nije postojao, već sam mišljenja kako nitko od nas nije bio siguran stoji li na vlastitim nogama, gazi li po nekom ili pak naprosto lebdi u zraku. Odmah iza “Estrade” nastupila je redaljka hitova “Stranci”, “Pucko” i “Objede”, raspoloženje je postajalo sve silovitije i General praktički nije morao ni pjevati jer je okupljena masa pjevala u glas s njim i bila gotovo jednako glasna. Oni koji prate rad Živog Blata znaju kako General voli komentirati sve žive i nežive situacije i osobe unutar države, a i šire, no ovaj put je bio iznenađujuće samozatajan do najave kultne stvari novijeg datuma “Kasap iz Đakova”. Uhvatio je mikrofon, izrazio nezadovoljstvo i frustriranost količinom krvoprolića u Slavoniji u nedavnim vremenima i zaključio: “Treba pobit’ i Hrvate i Srbe i Slovence i Bosance i Mađare i Makedonce!” jer su nesposobni za vođenje država i kako je cijeli Balkan nedostojan života. Tako nekako, otprilike tim riječima. Tada je krenuo spomenuti “Kasap iz Đakova” otpjevan i odsviran s toliko mržnje koja se jednostavno mogla osjetiti kako struji u svakom atomu zraka. Nakon “Kasapa” odsvirana je još jedna novija pjesma “Vonj” koja je najavljena uzvicima: “Heavy Metal neće nikad umrijet! Evo vam malo teškog zvuka!“.
Iza novijih skladbi, uslijedile su dvije balade “Kurva” i “Oprosti mi” koje su se savršeno ispreplele i preklopile jedna s drugom. Pogrešno sam procijenio kako će se za vrijeme balada prisutni malo primiriti, no ludilo i pjevanje u glas se i dalje nastavilo. Iza te dvije pjesme, Tošo je dobio nalog da svira “afrički ritam” i tu se rodila ideja za improviziranom verzijom kontroverzne pjesme “Maloljetna” koja je i u ovoj specifičnoj  i drugačijoj live izvedbi zvučala besprijekorno uz ples dviju alternativki pored članova benda.
Iza “Maloljetne” na pozornicu se popela punoljetna članica benda Nazifa Gljiva, što je značilo da je na tapetu došla i Severina kojoj su posvetili također noviju pjesmu “Nek sam kurva”. Severina je prestala štucati kad su na repertoar došli stari hitovi “Tex Willer”, “Pas” i brutalno jaka “Kataklizma”. U samu završnicu koncerta zaputilo se s pjesmom “Back To Rock’n’Roll”. Nekoliko puta tijekom nastupa započinjala je pjesma “Doktor” koja je svoju izvdbu doživjela kao posljednja, što se pokazalo kao šećer na kraju, pogotovo kad je zbog ritmičke sličnosti bend ubacio i “Podigla me iz pepela” pa se ponovno vratio u prethodnu pjesmu i time priveo koncert kraju. Nakon izlaska ispred FER-a čudili smo se kako smo još uvijek živi i pustili smo da vlada predoziranost osjećajima, zvukom i dojmovima.
Za sam kraj najprikladnije je citirati samog Vasilija Mitua i reći: “Hvala Siniši Vuci što je financirao Heavy Metal!
Foto: Karlo K. Kaštelan, za Mixeta.net

You may also like