Home News Izvještaj i galerija: U zemlji sunca i kiše glazbena se povijest piše! – Wacken Open Air 2017 @ Wacken, Njemačka, 2.-5.8.2017.

Izvještaj i galerija: U zemlji sunca i kiše glazbena se povijest piše! – Wacken Open Air 2017 @ Wacken, Njemačka, 2.-5.8.2017.

by Srđan Radovanović
Wacken Open Air

Ono što je Jerusalem za sve religiozne ljude, to je Wacken Open Air za sve metalce – Sveta zemlja! Ne pretjerujem! Organizatori ovu festivalsku destinaciju doista promoviraju kao Holy Land of Wacken zbog koje smo prešli više od 1500 kilometara kako bi i mi konačno zakoračali tim presvetim tlom.

Avanturu smo započeli na zagrebačkom aerodromu, a nekima od nas je to bilo prvo letenje! Oni koji su preživjeli neka se jave! U Hamburgu smo unajmili neku mrcinu od auta i nastavili još 60 km prema festivalu. Hotel u kojem smo odsjeli nalazi se u gradiću Heide, što je podrazumijevalo još nekih 40 km sjeverno od festivalske lokacije. To je bilo najbliže što smo mogli pronaći iako smo se bacili u istraživanje više od godinu dana ranije, točnije mjesec dana prije nego su karte za ovogodišnje izdanje uopće puštene u prodaju!

DAN NULTI – srijeda, 2. kolovoza 2017. 

Usprkos tome što smo razradili svaki detalj, ništa nije išlo prema planu! Nakon tri sata čekanja prtljage na aerodromu, pomislili smo da je u ovoj priči nećemo ni vidjeti. Ne sjećam se točno što se dogodilo s autom koji smo zapravo rezervirali, ali pripala nas je ona mrcina koju sam ranije spomenuo.

Što smo se više približavali festivalskoj zoni, stvari su se počele dodatno komplicirati. Cijela ekipica izgubila se u trenu jer si neki od nas, unatoč svim prijenosima uživo, nisu mogli zamisliti koliko je to sve skupa ogromno. Kolegica na radnom zadatku odlučila je zaboraviti svoje ranije pohode i prepustiti nas zovu festivala. Mislim da je napravila pametan potez jer ovako nešto teško je opisati riječima, ali potrudit ću se…

Nekoliko sati proletjelo je samo tako, a mi smo propustiti sve bendove. Dobro, ne baš sve! Čak smo uspjeli pogledati jedan i pol bend. Ova polovica odnosi se na Boomtown Rats koje sam morao ispoštovati zbog nostalgije. Ekipa se solidno razbacala tijekom njihovog nastupa pa sam i ja odlučio obratiti malo više pozornosti kako bi što brže potrošio vrijeme prije masnih debelih sludgera.

Crowbar je uvijek atrakcija gdje god se pojave! Ako izuzmemo uvertiru prethodnog benda, moram priznati da mi je neopisivo drago što smo festival otvorili upravo s njima.  Naravno, uz rifove koji su toliko teški da mrve kamen, nabacili su i one svoje zle face. Tek toliko da se zna da nisu došli na Wacken svirati nego kraljati na sveopće oduševljenje cijelog auditorija.

Crowbar

DAN PRVI – četvrtak, 3. kolovoza 2017.

Započeli smo s Rising Dream na W:E:T stageu. Ova poznata lica već su zasluženo pobrala brojna priznanja pa bi osim njihovog epskiog nastupa na Poljudu prije Iron Maidena valjalo spomenuti i ostale festivalske ekspedicije od MetalDaysa i Exita pa sve do Masters of Rocka. Nakon duže stanke u diskografiji, zadarska ekipica ponovo se okupila i krenula u pohod na sveto tlo kao dio Wacken Battle Metala, a mi smo imali čast tu situaciju promatrati iz krupnog plana. Set im se sastojao od pet novih stvari s nadolazećeg albuma System Corrupt (koji je inače završen i jedva čekamo njegov izlazak), a imali smo stvarno što za vidjeti jer je na pozornici doslovno grmjelo. Bila je to jedna metal eksplozija gdje su svi bili u elementu i vidno uživali. Iako im je set bio kratak, ne morate razumjeti njemački kako biste zaključili da niko prisutan nije ostao ravnodušan. Momci, samo naprijed!

Rising Dream

Nakon toga smo odlučili prošetati do glavnih pozornica. Organizatori su uveli dosta promjena ove godine, a među najvažnijima je bezgotovinsko plaćanje. Glavni cilj im je bio smanjiti gužvu. Međutim, sistem je očito bio u eksperimentalnoj fazi pa osim press centra ta opcija nije bila uračunljiva. Uz to su nazivi najvećih pozornica promijenjeni u skladu s načelom festivala – Faster, Harder, Louder, a mi smo imali prilike svjedočiti otvaranju prva dva stagea koje je označilo glasno mukanje i borba za prve redove! 

Ross The Boss

U odličnoj atmosferi s pivom u ruci pogledali smo Skyline. U nekom trenutku na pozornici im se pridružila Doro. Moram priznati da nisam ljubitelj bendova koji sviraju obrade, ali mi se ovaj posebno svidio. Zasluge odmah mogu pripisati heavy metal kraljici jer ako izostavimo činjenicu da su i prošle godine otvorili jednu od glavnih pozornica, oni bi za mene bili još samo jedan u nizu tribute bendova. Ali zbog pjesama kao što su We Are The Metalheads i All We Are mogu reći da sam prisustvovao jednom od najboljih iznenađenja i zadovoljno dočekao nastup sljedećeg benda.

Taman kad je Ross The Boss stao na pozorničke daske počela je kiša. I to jaka kiša! Što možda i ne bi bio problem da se od velikog broja ljudi koji su hodali po polju nije napravilo duboko blato koje je otežavalo kretanje po festivalskom prostoru. To se odnosi na relaciju Faster-Harder-Louder i onu šatorsku W.E.T-Headbangers. 

Europe

Pauzu koja je nastala u iščekivanju headlinera iskoristio sam za obilazak dijela festivala koji se zove Wackinger Village. Tamo stvarno ima svega i svačega od srednjovjekovnih igara gađanja sjekirom u metu pa sve do luka i strijele. Nekoliko metara dalje naišao sam na dio koji izgleda identično kao ulazak na set Mad Maxa, olupine automobila na kojima stoje i poprijeko nas gledaju oni koji su preživjeli apokalipsu. Možda s nekog ranijeg Wackena? Ili ako vam je bliže kao Raideri iz Fallouta.

Accept

 

U međuvremenu su se izredali bendovi poput Europe, Aborted i Witchery. Doduše, svoj sam povratak utjelovio tek kad se na pozornici poredao Accept koji nam je osim premijere novog albuma pripremio niz hitova i spektakularan dio sa Češkim simfonijskim orkestrom. Međutim, nisam ostao do kraja jer je šetanja u suboptimalnim uvjetima zahtijevala više vremena i napora da stignem do W:E:T stagea gdje se spremala glavna atrakcija. Kad sam stigao sve je bilo spremno za grandiozni i velom misterije zaogrnuti pravoslavni black metal projekt pod imenom Batushka. Glavni fokus njihovog performansa bio je oltar s raznim priborom od svijeća do kandila, a cijeli taj ambijentalni ritual uokviren prodornom i moćnom glazbom.

Batuska

DAN DRUGI – petak, 4. kolovoza 2017.

Tehnička potpora je pokušala djelomično sanirati blato koje je postalo objektivan problem, ali budući da je kiša padala u više kratkih intervala, situacija je bila gotovo identična kao i prethodnog dana. Naravno, to više nikome nije smetalo jer smo postali svjesni gdje smo došli.

Konačno je otvorena i treća velika pozornica Louder, a prvi bend koji sam htio vidjeti tog dana bio je legendarni Grave Digger. Nažalost, to se nije dogodilo jer se shuttle bus, koji inače vozi od press campa do ulaza na festival, u tom trenutku potrgao, a budući je istog dana promijenjena i ekipa iz obrane i zaštite, svi su nam putevi bili zatvoreni. Stigli smo tek pred kraj nastupa jer je putovanje do ulaska na festival trajalo skoro sat vremena hodanja.

Paradise Lost

Uslijedio je blast from the past, bend koji sam nekad davno obožavao, Sonata Arctica, a nakon još jedne kraće šetnje ulovio sam i prvi bend koji mi je bio u kategoriji “obavezno”. Bio je to Grand Magus koji nisam nikad prije gledao ali sam znao što očekivati od njih. Zaista su odradili pakleni nastup. Nakon njih sam pred sam kraj uspio uhvatiti Saltatio Mortis koji su priredili vrhunski show za vrijeme kojeg je publika naprosto uživala.

Potom sam odgledao nastup benda koji nikad nisam posebno slušao. Paradise Lost mi se ranije nije dopao zbog festivalskog izdanja po najvećem suncu, ali odlučio sam im dati novu priliku i moram priznati da im je nastup bio vrlo dobar.

Apocalyptica je proslavu dvadesetog rođendana prvog albuma Plays Metallica by Four Cellos priredila i na Wackenu. Njihov set sastojao se (pogađate?) od obrada Metallice po kojima su se i proslavili. Nakon toga slijedio je spektakl zvani Emperor koji je osim cijelog albuma Anthems odsvirao još poneku stvarčicu. Trkom sam krenuo poslušati i Fates Warning koji su odlično pržili, a onda je započeo onaj tužni dio priče o preklapanju satnica.

Candlemass

Na jednoj pozornici svirao je Turbonegro, a na skroz drugom kraju festivala Candlemass. Odlučio sam se ipak za dobri stari doom. Budući da smo ih kolegica i ja imali prilike vidjeti u nekim drugim festivalskim izdanjima, mogli smo primijetiti kako im je iz nekog čudnog razloga set bio skraćen. A možda smo si mi samo priželjkivali da taj nastup traje vječno. Zapravo svi bendovi su rigorozno poštivali satnicu i nitko se nije vraćao na bis, a cijeli program je bio dosta krcat. Candlemass nam je ujedno bio i posljednji bend tog dana jer iako je Marilyn Manson najavljen kao glavna atrakcija, dovoljno smo čuli da u širokom luku zaobiđemo taj stage.

Aggressor

DAN TREĆI – subota, 5. kolovoza 2017.

Vrijeme se konačno popravilo i kiše više nije bilo, a blato se počelo sušiti pa je veći dio festivalskog prostora bio prohodan. Mi smo na zapovijed mlade dame dobili zadatak aktivirati se malo ranije i pogledati kultne norveške blackened thrash metalce koji se kriju pod nazivom Aura Noir. To je jedan specifičan bend koji svoju koncertnu energiju crpi iz nekih nadnaravnih izvora budući da je frontmen Aggressor paraliziran nakon nesreće. Zato se mišljenje koje sam stekao o njima bazira na auditivnom dojmu gdje do izražaja dolazi kombinacija trešerske agresije i blekerske sirovosti. Kolegice, zaista odličan izbor!

Insomnium

Jedan od mojih glavnih ciljeva bio je konačno pogledati Orange Goblin, a zatim probati i festivalski specijalitet Zyklopen-nešto (?), koji podsjeća na naše ražnjiće s fest dobrom marinadom, ili varijantu sličnog sa štanda pored pod nazivom Barbaren-to-isto-nešto (?). Dok je kolegica trčkarala uokolo kako bi ovjekovječila Powerwolf i Insomnium, pregledao sam sve štandove sa merchom. U centru zbivanja instalirana je ona shema test your might gdje trebate maljem što jače udariti po sredini kako bi se indikator ili kontrateg ili kako god (?) dotjerao do vrha skale. Svi kojima je to pošlo za rukom bili su ispraćeni ovacijama. Ovdje stvarno svaka budala može naći svoje veselje!

Powerwolf

Pronašli smo se tek dok je glavnom pozornicom harao Alice Cooper. Ova besmrtna rock legenda publiku je osim svojim nezaboravnim hitovima dodatno zapalila riječima: “This one is for Lemmy”. Nakon toga krenula je svima dobro poznata Ace of Spades.

Alice Cooper

Vikinški spektakl zvani Amon Amarth ponovo nas je razdvojio. Najpopularnijem bendu današnjice nije pomogla ni Doro koja se pojavila na nekoj od njihovih pjesama. Bolje mi je sjela verzija prvog dana. Zato sam se odlučio pokupiti jer se istovremeno na drugoj strani spremao Primal Fear. Nisam požalio zbog svoje odluke jer Metal Is Forever. 

Istovremeno je na najglasnijoj pozornici nastupila Katatonia koju sam odlučio iskulirati zbog propala dva pokušaja gdje se nisu baš pokazali u najboljem svjetlu. Doduše, kolegica je odlučila okušala treću sreću. Bilo je očito da ta fora još uvijek pali jer se vratila prilično sretna!

Kataonia

Glavna senzacija te večeri bila je Avantasia s hrpom gostiju. Ali budući da to nije moj đir, povukao sam se u press koji je stvarno odlično napravljen. Pouzdano znam da su pojedine ekipe cijeli festival pogledale odatle. Mi smo još kratko škicnuli Kreator i time okončali ovogodišnje festivalsko izdanje jer je novi nalet kiše bio na pomolu.

Avantasia

Wacken Open Air je posebno iskustvo! Cijeli prostor je zaista ogroman. Sve što ste ikad čuli od drugih, vidjeli na slikama ili televiziji – zaboravite! To jednostavno morate vidjeti svojim očima. Festival koji je počeo prije 28 godina kako bi promovirao lokalne bendove, danas je jedan od najvećih i najvažnijih heavy metal događanja na planeti. Vjerujem da će nam organizatori za 30. izdanje prirediti nešto spektakularno. Zato se vidimo ponovo! Rain or shine!

Tekst: Srđan Radovanović
Foto: Vedrana Dobrić

You may also like