Home ReviewsConcerts Izvještaj & galerija: Veličanstvena večer punog mjeseca (Zagreb 4.10.2016.)

Izvještaj & galerija: Veličanstvena večer punog mjeseca (Zagreb 4.10.2016.)

by Vjeran
Moonspell

Ljeto je počelo odbrojavati svoje zadnje dane i u utorak Moonspell su bili jedni od nositelja ovih znakova da jesen i duže mjeseče noći su pred vratima. Event se dogodio u Industrial Vintage Baru koji je zasluženo dobilo titulu the place za koncerte i slušaone alternativne naravi. To je svakako zaradio zbog svoje organizacije i dobroga zvuka, bilo riječ o prvoj predgrupi ili o headlineru te večeri.

Moonspell se dugo nije pojavio u Hrvatskoj, zadnji put smo ih vidjeli u Boogalou 2009.  godine kada su bili predgrupa Cradle of Filthu. Iako je većina rekla da je koncert bio razočaravajući zbog kratkoće nastupa Filtha, većina se složila da im je Moonspell praktički ukrao show. Sinoć su se vratili kao zasluženi headlineri s zanimljivim paketom bendova i definitivno potvrdili titulu kao jedni od kraljeva gothic metala, ali do njih ćemo doći tek kasnije.

Phantasmagoria (2)Domaći goth veterani Phantasmagoria je počela točno na vrijeme u 8 sati, ako ne i ranije tako da je većina nas još trčala do prostora u čuđenju kako je svirka mogla započeti ranije nego inače.

“Metal svirka da je uranila sa nastupom… ako ovo nije oksimoron, ja ne znam što je.”

Phantasmagoria sa gotovo 30 godina staža i dalje zvuče jako solidno, iako su zagrizli najdeblji kraj što su prvi bili bend to im nije nimalo smetalo. Popraćeni vrlo solidnim i jasnim zvukom odradili jako dobar i profesionalan nastup što se moglo očekivati od benda sa ovakvim dugim postojanjem. Posebne pohvale idu autorskoj pjesmi Nephilim koja je bila dodatno ojačana od strane stare/nove backing pjevačice koja je odlično odradila svoj posao. Osobno najdraži dio je bila genijalna obrada od grupe EKV pjesma Ne. Totalno su pjesmu transformirali u svoj zvuk, kako bi obrade i trebale biti. Isto vrijedi i za pjesmu Djevojka od Bronce koja je izvorno od benda Mizar. Završili su oko 8:35 sa zadnjom pjesmom Gimme Gimme Gimme.

Nakon kraćeg soundchecka, švedski Eleine nastupa s pjevačicom koja je obučena kao da je bila extra izEleine (1) nekog visokobudžetnog turskoga filma. Zbog same takve pojave velika većina publike je u startu zaključila da će glazba više biti sporedna stvar. Toliko sporedna da smo tijekom prve dvije pjesme pričali jesu li vokalistici grudi prave ili ne.

Mogu priznati da smo vezano uz glazbu bili u krivu; iako se svrstavaju kao symphonic metal, inkorporiraju primjese deatha i dooma na dosta dobar način. Dobar kontakt s publikom, posebno tijekom pjesme Death Incarnate od strane njihovog gitarista i backing growl vokala koje je uspjelo ufurati jedan dobar dio skeptika. Vokalistica je također odradila dobar nastup, kako svojim glasom ali i pokretima kojima je pratila ritam svake pjesme u điru trbušnoga plesa. Također su svirali novije stvari koje naznačuju kako se bend glazbeno razvija. Nisu na razini poznatijih simfoničnih bendova, ne još. Sve u svemu, među The Foreshadowing (4)pozitivnijim iznenađenjima večeri.

Samoprozvani talijanski kraljevi melankolije The Foreshadowing su započeli oko 10 sati u već lagano popunjenom prostoru koji se tijekom njihovog seta lagano praznio.  Iako njihova zadnja dva albuma su u mom osobnom mišljenju jako solidna gothic/doom uratka taj ugođaj nisu uspjeli prenijeti uživo. Vokal se slabo razumio jer je bio jako mutan, bend sam po sebi je imao nula bodova stage presencea. Već nakon treće pjesme pola publike se vratilo do šanka sa komentarom od kolegice koji mi još zvoni u glavi: “Ovo je najgore ikada!”

Setlist:

  1. Fall of Heroes
  2. Two Horizons
  3. New Babylon
  4. The Forsaken Son
  5. Oionos
  6. 17
  7. Departure
  8. Havoc

Oko 11 sati je došlo vrijeme za portugalski Moonspell. Prije smog njihovog nastupa su pustili Wolf Moon od Type O Negative kao posveta Peteru Steelu popraćeno zelenim reflektorima. Ugođaj je bio tako da jak da sam mislio da će se Peter i ekipa popeti na binu i odraditi cijeli October Rust. Sama ta Moonspell (10)posveta je dio koncepta novoga albuma Exinct koja se bavi univerzalnom izumiranju, što i uključuje i mnoge glazbenike koje smo izgubili ove zadnje dvije godine.

Nastup je započeo s kriminalno zaraznim pjesmama Breathe i naslovnom pjesmom albuma Extinct prije nego su se prebacili na pjesme sa popularnog  Irreligiousa i danas kultnog Wolfhearta tako da su setlistu pokrili većinom stari materijali s par stvari sa “srednjih” albuma.

Vokalist Fernando je hodajuća karizma koliko je i odličan vokal, gitarist Ricardo Amorim nije fulao notu, posebno u solažama. Nisu česte u Moonspell pjesmama ali kada se pojave vrijede svake sekunde. Pogotovo u Everything Invaded sa albuma The Antidote koju je replicirao kao da smo slušali pjesmu sa CD-a.  Jedna stvar što čini Moonspell među posebnijim bendova što često flertaju s raznim žanrovima, od black/folka do gothic rocka u fazonu Sisters of Mercya ali dalje slušatelj zna da je ovo Moonspell, nisu se izgubili svoj identitet u tom žanru.

Ovaj nastup je dokaz tome: malo koji bend može skakati sa folk pjesme …of Dream and Drama (Midnight Ride) na pjesmu kao što je Malignia sa zadnjeg albuma koje si uopće ne liče jedno na drugo. Ali ovaj nagli se uopće nije čini čudnim, ovo je i dalje Moonspell.  Koncert su također obilježile promjene u garderobi od strane Fernanda, najpamtljivije je zasigurno bio crni plašt i kapuljača za pjesmu Vampiria na koju je publika izgubila pamet.

Osobe koje su vidjele Moonspell prije sedam godina su vidjele samo zakusku, sinoć je bend potvrdio da i dalje drže važnu kartu metal glazbi, a nama su dali veličanstvenu večer punog mjeseca za pamćenje.

Moonspell setlist:

  1. Breathe (Until We Are No More)
  2. Extinct
  3. Night Eternal
  4. Opium
  5. Awake!
  6. The Last of Us
  7. Medusalem
  8. Ruin & Misery
  9. Luna
  10. Malignia
  11. Vampiria
  12. Ataegina
  13. Alma Mater

Encore:

  1. Everything Invaded
  2. The Future Is Dark
  3. Full Moon Madness

Tekst: Tomislav Debelić
Foto: Lara Brkić

You may also like

%d bloggers like this: