Home ReviewsConcerts Izvještaj: Metalsko prigovaranje II – Gigfest prvi dan

Izvještaj: Metalsko prigovaranje II – Gigfest prvi dan

by Natas Dog

Zazvonila mi je ona samoporažavajuća misao u glavi kako sam došao u Požegu, razmišljajući koliko ćemo ljudi vidjeti na mini festivalu Gigfest. Tu sam shvatio onu istu liniju sumnje koja dolazi uz to sve. Ipak ulažeš dosta truda i vremena u ostvarenje takvog projekta, reklamiraš do besvijesti i tražiš sponzore, pa hrana, pa smještaj te konačno trošak samog benda. Sve je to prilično umarajuće i treba moći puno stvari pratiti odjednom.

Bujanje emocija koje dolazi s umorom rezultira skeptičnom perspektivom i često sporim razvojem situacije. Dok se metalinjection pita trebaju li koncerti završiti u 11 sati navečer, u Požegi, kao i u Osijeku doživljavamo zanimljivu situaciju. Ljudi dolaze dosta kasnije, pa se koncerti koji su planirani u 9 redovno pomiču na 11 navečer. Ako me dobro sjećanje služi i u Evergreenu, kultnom Požeškom kafiću je tako bilo što me navodi na zaključak da se taj obrazac nije promijenio već 10 godina. Kako vidim ni neki drugi kafići nisu imuni na takve pojave, ali iznimaka sigurno ima.

Čini se kao da ljudi vole kasniti i to doprinosi nekakvoj nervozi organizatora koji treba krenuti s programom. No Gigfest je napunio klub s priličnim brojem ljudi do kraja večeri. Ipak, radi se o projektu udruge kojoj pomaže turistička zajednica, pa doslovno prošlu i ovu večer mogu postaviti kao suprotnosti. Ovaj puta je malo bilo nervoze u zraku, pa smo i mi umorni, neispavani bili malo izbačeni iz balansa. Svirali smo, ali samo naletjeli na jedan problem – bass nismo čuli na stageu.

Siđem dolje, iz daljine slušam, a on probija. Val duljine par metara, a mi kao da smo stajali u prostoru gdje smo čuli bass, ali nešto slabije. Vrlo čudno iskustvo, no zbog tehničkih mogućnosti i fizike nije baš bilo nekog rješenja. Svirali smo pred poznanicima, po drugi puta smo svirali čudnu glazbu i bilo ih je dosta povratnika, ali i novih ljudi. Uvijek je dobro čuti pohvale, tako da smo tu večer proveli u veselom raspoloženju

Nakon kratke pauze dok ne budu spremni, The Erkonauts je krenuo svirati. Nešto kvalitetnije ozvučenje dalo je dodatan punch pjesmama, pa su im pjesme zvučale kako treba. Nešto su opet bili nezadovoljni nažalost, iako se publika skupila u nekom urednom broju i približila se stageu. No po mom mišljenju svejedno su razvalili štogod da oni mislili. Ako im je to snaga izričaja na kraju naporne turneje toliko jaka da natjera publiku na pokret vrlo brzo, onda si mogu tek mislit kako zvuče spremni u potpunosti.

Kao zadnji bend svirao je legendarni One Piece Puzzle. U nešto novijoj postavi došli su valjda po prvi puta u Požegu i razjebali u potpunosti. Riječka energija paše Požegi – to smo više puta mogli vidjeti – pa nisam ništa manje ni očekivao nego kompletan šitšou.

Kad su krenuli svirati krenuli su konceptulalno s uvodom, i glasno s gitarama i bubnjem vrlo brzo. Odsvirali su poznate pjesme, a publika je umalo znala sve riječi. Definitivno su oduševili Požegu, a vjerujem i ostala mjesta gdje idu. Nova pjevačica pjeva izvrsno i luda je ko šiba, dijelila hostije publici obučena u svećenićku uniformu, gitara i baas uvježbano razvaljuju, a bubanj u bocu drži ritam prema matrici tako da to sve zvuči prilično moćno. Ništa manje nisam ni očekivao i oduševljeno sam uživao u njihovoj glazbi. Kasnije smo se podružili, popili pokoje pivo i odmorili nakon izvrsnog koncerta.

Na kraju je bilo prilično izvrsno koliko je za vidjeti prema reakcijama ljudi i to je vrlo interesantno za primjetit. Ipak se tu radi o ljubavi, bila večer loša ili izvrsna jer sami biramo mudro pozitivno gledati nasuprot predaje pred strahovima koji vrebaju taman iza kutka.

To ću dodatno potvrditi na drugom danu Gigfesta.

Tekst: Matija Katić
Foto: Denis Treskanica

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: