Home SceneInterviews Intervju: Pat Bailey iz Killing Addiction progovara o biznisu, sceni i smrti članova benda

Intervju: Pat Bailey iz Killing Addiction progovara o biznisu, sceni i smrti članova benda

by Kastelan

Killing Addiction osnovani su 1988 na Floridi. Njihov album prvijenac Omega Factor računa se pod jedan od kultnih albuma death metal žanra. 20 listopada 2016. izdali su najnoviji EP, Shores of Oblivion putem Xtreem Musica. Povodom izdavanja novog materijala razgovarali smo sa basistom i pjevačem Pat Baileyem. U ovom intervjuu razgovarali smo o dugogodišnjem radu i promjenama na sceni. Pričali smo o metodama snimanja i receptu za uspjeh u moru death metal bendova. Dotakli smo se i nedavne smrti gitariste Chada Baileya, preminulog rujnu 2016. te kako takav tragičan događaj utjeće na rad benda.

MJM: Kao prvo, možeš li u kratko predstaviti svoj bend? Vaše inspiracije i generalnu ideju benda?

Pat: Killing Addiction glavne inspriacije vuče iz mnogih žanrova, ne samo metala, ali sviramo death metal. Tri originalna člana, dvojica gitarista i ja, pišemo i sviramo glazbu od moje 12. godine. Od metal bendova kao svoje uzore mogu navesti Carcass, stari Napalm Death (pogotovo Mentally Murdered), Slayer, Sacred Reich, Kreator, Death, Morbid Angel, Bolt Thrower, Autopsy, Pestilence, te Atheist. Ima mnogo drugih koji su se zavukli u našu glazbu, ali za ove znam da su imali utjecaj na način kako stvaramo. Mogu reći da su moji vokali inspirirani Napalm Deathom, ranim Bolt Throwerom, Kreatorom, Carcassom te Immortalom. Tekst i ugođaj naše glazbe bazira se na pokvarenosti ljudi kao zajednice. To se savršeno odražava u našem imenu – patnja jednih uzrokovana promišljenim i voljnim radnjama drugih. Iskreno, nikada nisam bio zainteresiran za iznutrice, krv, čudovišta ili okultne teme koje se pojavljuju u našem žanru. Nisam nužno protiv njih, ali ne mogu se vidjeti u tome, i te teme nisu osobne. Više volim pisati o stvarima koje se mogu svakome dogoditi, ili koje smo svi iskusili.

MJM: Vaš bend aktivan je od 80ih te ste imali pauzu od 1994. do 2006. Kako je došlo do te pauze, i što vas je navelo da se ponovno skupite zajedno i nastavite svirati?

Pat: Pauza je bila uzrokovana dvjema dosta povezanim stvarima. Prvo je bilo što nas je napustio tadašnji bubnjar Chris York. Nakon onog prvog uspjeha mnogih death metal bendova u kasnim 80ima i ranim 90ima, stvari su postale sve opuštenije. Nije dugo prošlo, i scenu su preplavili bendovi koji realno nisu pružali ništa novo. Kada razmislim, slično je i danas na internetu. Jedina razlika da smo tada bili svjesni situacije jer se događala fizički oko nas. Internet je naravno pomogao zasićenju bendova, jer danas svatko može snimiti i objaviti svoju glazbu, neovisno o kreativnosti. Zbog te prezasićenost i nedostatka te prvobitne euforije i žudnje za death metalom, stvorio se vakuum kojega su svi na sceni osjetili. York se odlučio krenuti dalje svojim putem. Tada smo svi živjeli u mjestu u kojemu nije bilo dobre (bilo kakve) zamjene za njega. Nedugo nakon što nam je to sve sinulo, odlučili smo staviti točku na kraj poglavlja benda. Što je najbolje, internet nas je naveo da 2006. ponovno krenemo svirati. Kako je život išao dalje, nisam se baš raspitivao o ostavštini Killing Addictiona. Mislio sam da je to dio mene koji, u svakom smislu, više nema mjesta u mom životu. Nakon preseljenja u Los Angeles, i onda natrag na Floridu, imao sam vremena potražiti ime svojeg starog benda. Bio sam znatiželjan što je ostalo. I na moje veliko čudo, bilo je puno materijala, neki ljudi su bend čak nazivali kultnim death metalom. Bio sam šokiran, i nije dugo prošlo dok nisam počeo pasivno razgovarati sa dečkima o ponovnom pokretanju benda. Bilo je očito da je scena bila jača nego u 90ima.

MJM: Smatrate li da se scena promijenila u dvanaest godina koje niste svirali? Po čemu je to vidljivo? Kako se vaš stav prema glazbi, i način rada održao u svemu tome?

Pat: Kako to inače biva, neke se stvari mijenjaju, neke ne. Scena je narasla i bila mnogo pristupačnija, to nas je jako veselilo. Danas su svi čuli za death metal, voljeli ga oni ili ne. Prije ljudi nisu imali ideju što je metal, a kamoli dalje. Internet, i mlađi korisnici progurali su cijelu subkulturu na novu razinu. Što se nije promijenilo je pre velika količina sličnih bendova. Smatram da se to nikada neće promijeniti, te da je to istina za svu vrstu umjetnosti, ne samo glazbu, ili death metal. Nije svatko rođeni umjetnik, ali talent (ili nedostatak istog) ne sprječava ljude da pokušavaju. Umjetnosti treba biti posvećen, i količina uključenosti u vlastiti rad mnoge preplavi. Naš pristup se tokom godina itekako promijenio, što je i logično, valjda. Iskustvo mijenja čovjeka, i mijenja način na koji gledate stvari, umjetnički i poslovno. Biti u bendu ima bitan poslovni aspekt, ako želite biti viđeni, morate se brinuti za oba aspekta.

MJM: Ako se ne varam, niste nastupali od 1994 do 2013. Kako vam je bilo stati na binu u istoj postavi nakon skoro dvadeset godina?

Pat: Svirati sa dečkima je oduvijek bilo super. Iskreno, ja nikada ne bih skladao glazbu, pogotovo metal, sa bilo kim drugim. Toliko se dugo znamo, i to nas čini odličnim partnerima. Shvaćamo se na emotivnim i kreativnim razinama toliko dobro da znamo tko što može i želi doprinijeti bendu. Mi nismo samo bend, mi smo obitelj. Znamo se od srednje škole, i bili smo prijatelji još i prije benda.
Biti u bendu znači surađivati. Nije bitno da se vaše osobne ideje stalno ispoljavaju. Ne radi svaka ideja jednako dobro, makar vi smatrate da je najbolja ideja ikad. Bitno je da završni proizvod bude onoliko dobar koliko može biti. Ako nemate najbolju ideju, ima drugih načina sudjelovati u stvaranju glazbe, ika-shores-of-oblivion usavršavanju zvuka. Prošlo je neko vrijeme dok smo se vratili u stari tempo. Meni je trebalo tri mjeseca dok se nisam doveo na razinu kvalitete vokala kakvu sam imao kada smo prestali. Publika je shvatila da mi nismo isti bend koji smo bili prije 20 godina. Za kvalitetan live nastup vam treba puno više od samog poznavanja dijelova koje trebate izvesti. Najbolje funkcioniraju oni koji imaju dobru suradnju. Kada ste ekipa koja se zna izvući iz grešaka kvalitetno, bile one izvođačke ili tehničke, onda nemate problem.

MJM: 20. listopada 2016. izdali ste EP Shores Of Oblivion, možete reći par riječi o tome?

Pat: Shores Of Oblivion izdan je pod španjolskom izdavačkom kućom Xtreem Music. Jako smo zadovoljni sa ovim materijalom, i koliko sam shvatio ljudi ga veoma dobro prihvačaju. Na žalost ep dolazi a gorkom notom, jer je to zadnji ep na kojem se može čuti performans mog brata. On je bio jedan od naša dva gitarista, te je preminuo u rujnu. Osim toga, nismo bili dovoljno brzi pa on nije vidio završni proizvod svojeg truda. Ipak jako smo sretni što je mogao čuti završni miks.

 

MJM: Je li Shores of Oblivion povezan sa prijašnjim ili budućim djelima?

Pat: Shores of Oblivion povezan je sa When Death Becomes An Art (2015) te u nekim aspektima sa našim albumom prvijencom Omega Factor (1993), zbog kojeg i imamo mnogo obožavatelja. Glazba je na neki način nastavak WDBAa. Imali smo istu ideju, i isti proces. Bilo bi super povezati zadnja dva djela te smatram da se mogu slušati kao jedno djelo. Povezanost sa Omega Factor vidljivo je jer smo se vratili par koraka natrag, prema korijenima. Naše pisanje je strukturiranje, ali je zvuk isti kao i prije. Bez isprike deremo sa old school death metalom, to smo oduvijek voljeli, i mislimo nastaviti sa ovim mixom death i thrash metala do daljnjeg.

MJM: Gdje snimate? Tko je pisao materijal i kakvu tehnologiju volite ili ne volite koristiti?

Pat: Kao i prijašnje snimke, Shores of Oblivion snimljen je u Helton Music, kod nas doma u Ocali. Ray Helton je super lik, i zna kako dobiti zvuk koji trebamo. Svako snimanje s njim je ugodno iskustvo, jako je opušten, ali je spreman raditi dok snimka nije savršena, a ne samo prihvatljiva. Chad je oduvijek bio pokretačka snaga Killing Addictiona – njegovo pisanje se najviše isticalo. Isto tako je bilo i za ovaj EP. Nikada nije prestajao pisati. To je bilo dobro koliko i loše. Nekada se jednostavno želiš odmoriti od novih stvari, ali Chad je rijetko bio miran. To je bilo dobro u toliko da smo mi mogli ljenčariti. Sad mi je zadatak pisati koliko god mogu, ali pisati što sličnije njegovom stilu. Samo zato jer ga više nema, ne smijemo dopustiti da se naš zvuk promijeni. Snimanju pristupamo sa velikim fokusom na završni proizvod. Moderna tehnologija je postavila razinu očekivanja slušatelja jako visoko. Naravno, danas je puno lakše dobiti čiste snimke, ali morate znati što radite. Nema te tehnologije koja može zamijeniti ljudsku ruku. Još je uvijek tehnologija samo sluga eksperta. Nikada se nismo bojali nečega novog, nismo puristi u tom smislu. Ali iz osobne preferencije ćemo koristiti staromodne stvari ako možemo.

MJM: I za kraj, imate li neki savjet za mlađe generacije?

Pat: Rekao bi da se klonite stereotipa, i ne pratite nužno sve što mislite da mora biti u stilu. Ipak, morate razumjeti da muzika ne mora biti sto posto originalna da bi bila dobra. Teško je biti originalan, nakon toliko godina postojanja death metala. Nema puno stvari koje vas odjednom mogu odvojiti od hrpe ostalih bendova. Potraga za takvim elementom vas može baciti u očaj. Probajte se promovirati van etabliranih društvenih medija. Mnogi bendovi samo gledaju koliko će biti postojani na internetu. Ako puno vremena ulažete u stvaranje svojeg imiđa, ako dugo radite na zvuku i na bendu kao brendu, to će se isplatiti. Zapamtite, sve što izdajete vas reprezentira, bile to slike, merchandise, ili glazba. Zadržite razinu profesionalnosti ako želite da vas se shvati ozbiljno.

Killing Addiction Možete pratiti putem Facebooka. Njihov najnoviji EP Shores Of Oblivion dostupan je putem Xtreem Musica. Izvorni Intervju, na engleskom možete pročitati na linku.

You may also like

%d bloggers like this: