Home SceneInterviews Interview: Core of Creation

Interview: Core of Creation

by Kastelan

Nedavno smo imali priliku razgovarati sa Perom (klavijature), Jožom (bas) i Čićem (gitara) iz benda Core of Creation! Intervju je bio zamišljen kao casting-couch video, ali je ipak završio u pisanom obliku… Možda jednog dana i osvane na društvenim mrežama. Sorry!

Karlo: Znači, prvo bi bilo poželjno da se predstavite kao bend, lično i personalno.
Joža: Mi smo Core of Creation, bend iz Varaždina, ja sam Josip, sviram bas.
Čić: Ja sam Matija, sviram gitaru.
Pero: Petar. Klavijature.
Joža: Nastali smo, ja bih rekao 2012., kad smo imali prvi koncert. Sviramo symphonic metal, makar ne znam koliko bi to baš mogli nazvati symhonicom, ali je to onako “okvirno” žanr prema kojem bi nas ljudi mogli raspoznati. Počeli smo nas trojica svirati kada?
Čić: Nećemo u te tamne vode.
Pero: Davno.
Joža: Još od srednje škole sviramo zajedno. Ali to je bilo više iz zajebancije.

Karlo: Imate li još članova benda?
Čić: Imamo još pjevačicu, Ines, koja trenutno nije s nama. I to je to. Stalnog bubnjara nemamo. Što se tiče bubnjeva nam uskaču prijatelji, poznanici. Kako tko može po potrebi, tako da nemamo stalnog bubnjara. *smiju se*
Prijavi se, na 0800 55 66 77.

Karlo: Kakve kvalifikacije treba bubnjar imati?
Čić: Visok i zgodan.
Joža: Pločice.

Karlo: Dakle, aktivni ste od 2012… Koliko znam, imate nešto starijeg materijala i trenutno ste pri kraju snimanja novog EP-a. Recite nešto o tom EP-u.
Čić: Imali smo u crnim danima materijala, a sredinom 2016. smo krenuli razmišljati o novom snimanju. Krajem godine smo ušli u studio snimiti taj službeni prvijenac. EP će izaći pod nazivom “Optimal Configuration”. Pri kraju smo i uskoro izlazi.
Pero: Planovi nikada ne idu po planu, tako da se nikad ne zna.

Karlo: Tko vam je sve svirao na EP-u, radio popratni materijal, hoće li biti fizički EP ili ste se okrenuli samo internetu?
Čić: Sav gotovi materijal naravno da će biti na svim velikim internetskim medijima. Kasnije planiramo i fizičku verziju EP-a. Za početak planiramo 100 komada. Čisto da vidimo, imamo primjerke za sebe, da ih poklonimo ljudima koji su nam pomogli u svemu ovome. Što se snimanja tiče, sve je snimjeno u Varaždinu, u studiju Marina Kereše. Osim bubnjeva, bubnjevi su snimljeni…
Pero: U jednom selu blizu Varaždina. Pokraj rastorana Mamica.
Čić: Kad si kod Mamice, lijevo skreni, odi ravno… I… Tamo je. Radi boljeg zvuka je snimljeno tamo. Pošto nemamo stalnog bubnjara pomogao nam je Stanislav, profesor u Glazbenoj školi Varaždin.
Joža: Lijepo od njega, pozdravljamo ga. Hvala što si snimio, bilo je odlično.
Pero: To je jedino što nemamo, sve ostalo smo radili sami.
Čić: Moramo zahvaliti i Dori Jovanovskoj i Mariu Strleku za grafički dizajn, općenito zato jer su to htjeli raditi s nama. Sa svima smo jako zadovoljni i nadamo se ostvariti suradnju i u budućnosti. Odlični su ljudi i da se s njima dogovorit.

Karlo: Kako ste se odlučili za žanr koji sada svirate? Symphonic Metal nije toliko popularan kao na primjer prije pet godina…
Pero: Dok smo još svirali samo covere, najbolje su nam išli coveri Symphonic bendova jer ja sviram klavijature, a svi Symphonic bendovi imaju klavijature. Tako se nismo morali mučiti i prebacivati gitare na klavijature, to zvuči glupo. Tako smo shvatili da nam Symphonic najbolje leži. Sviđa nam se.
Joža: Nije nam do novaca, ni do popularnosti, da to želimo, svirali bi svadbe.

Karlo: U najboljem slučaju, ako prodate sve EP-ove u fizičkom formatu, prodate hrpu digitalnih kopija… Što ćete dalje?
Čić: Kupujemo vilu.
Pero: Dvorac, stari grad u Varaždinu.
Čić: Iskopat ćemo grabu da krokodili plivaju oko njega.

Karlo: Ok, sad ozbiljno. Koja je najbolja i najgora situacija što učiniti s bendom?
Pero: Najbolje bi bilo naći label, koji bi nam financijski omogućio daljnje snimanje. Naravno raditi svoje stvari, svirati što više možemo i što nam domaća scena dozvoljava. U Hrvatskoj to naše nije baš popularno pa malo ljudi dolazi na svirke. U najgorem slučaju propadamo. Ponavljamo EP-ove dok se neki nesretni label tiče.

Karlo: Kaj se nastupanja tiče, kakvi su vam interesi? Festivali? Kubovi? Parkovi?
Joža: Doseg i slava nam nisu bitni. Bitno nam je da ljudi uživaju u tome što radimo. Bilo to Hrvatska ili globalna scena, nije nam presudno.
Čić: I domaći teren se treba preći, ne želimo odbijati niti jednu priliku.
Pero: Mi želimo dati sve od sebe, a bilo kakva “slava” i “uspjeh” je nusprodukt dobre muzike i promocije.
Čić: Naravno, nadamo se najboljem, ali vrijeme će otkriti sve. Kada se EP počne vrtiti, onda ćemo imati okvirno. Kako je Pero reako, imamo planove i želje, želimo album, video. U svakom slučaju idemo dalje kako smo i išli do sada.

Karlo: Dobro, za kraj, savjet svojim kolegama, mladim glazbenicima, gdje ste se vi opekli? Neka poruka?
Pero: Radite puno, radite brzo, stalno i kontinuirano.

0 comment
0

You may also like

%d bloggers like this: