Home ReviewsRaiders of the Lost Records Recenzija (RotLR): Dark Reality – Umbra Cineris

Recenzija (RotLR): Dark Reality – Umbra Cineris

by Kastelan
all rights go to the owners

Dark Reality – Umbra Cineris

  1. Pugna Gloriosa
  2. Draged Mifórd:
    1. I. Requiem
    2. II. Cataclysm
    3. III. Cataclysmed
    4. IV. Catalepsis
  3. Salvation
  4. Das Grauen
  5. Umbra Cineris
  6. Smouldering Remains
Godina: 1994.
Izdavač: samostalno

Dark Reality postojali su od 1989. do 1999., i djelovali na području grada Mainza u Njemačkoj. U svojoj desetogodišnjoj karijeri nisu dostigli lokalnu, a kamoli svjetsku slavu. Što pak jesu postigli je tri full length albuma vlastitom izdanju i izdanju mistične izdavačke kuće “General Inquisitor Torquemado” koja je iščeznula zajedno s njima.

Umbra Cineris (što ako se ne varam znači sjena pepela) prvi im je album, i traje svega 33 i pol minute. U tih pola sata uspjeli su utući mnogo… svega. Teško je i nabrojati sve sastojke ovog auditivnog gulaša. Osim standardnih instrumenata ukomponirali su gajde i frule što daje folk ugođaj. Akustična gitara uz recitativne segmente daje doom ugođaj, a progresija melodije na trodjelnoj pjesmi “Draged Mifórd” koketira sa jazzom. Naravno sve je to postavljeno na oldschool death/thrash temelje i pruža interesantan miks, i nešto što se ne čuje svaki dan. Svojevrsno i očito teško ispod radara, prije i kasnije nema mnogo ovakvih uradaka.

Riffovi, solaže i općenito glazbena izvedba ne pršti tehnikom, prenemaganjem i pretencioznosti. Dečki su očito učeni glazbenici ali ne guraju pjesme preko granice slušljivosti. Inovativni su, i pružaju neke nove ideje, koje se nisu ponavljale. Vokali na Cijelom albumu nisu isti, te se naočigled izmjenjuju brzi i visoki i dublji i spori vokali, na nekoliko različitih jezika, jedan od kojih je (pretpostavljam, jer su tekstovi, kao i sama cd verzija ovog albuma teško dostupni) i latinski.

Produkcija albuma niakako nije loša. dapaće može parirati sa mnogim bendovima toga vremena koji su imali znatno bolju opremu i uvjete snimanja. Dapače da je album izdan danas, produkcija ne bi bila smatrana katastrofalnom. Vidi se da nije korišten samo jedan mikrofon nasred garaže (ili možda je, ne znamo…)

Sve u svemu ovaj album predstavlja nešto posebno. Očito neotkriveni biser, sakriven u moru death metal i folk metal bendova, koji su nakon njih radili svoju stvar, dobili bolji ugovor ili htjeli više raditi. Ne znamo što se stvarno s njima dogodilo, ali jedno je sigurno. njihovu glazbu možemo konzumirati i danas, ali ju nemojte očekivati u svojoj kolekciji bez da date poštene novčiće.

Tekst: Karlo Kaštelan

You may also like