Home Columns Cliff Burton čovjek zbog kojeg vicevi o basistima padaju u vodu

Cliff Burton čovjek zbog kojeg vicevi o basistima padaju u vodu

by Vjeran

Cliff Burton čovjek zbog kojeg vicevi o basistima padaju u vodu

cliff-burton-live-gig-wallpaper

Slušajući metal ili rock glazbu, zna se dogoditi da nam često puta bass dionice iskliznu negdje sa strane uha, gitare, vokal i bubanj skreću nam pažnju, bass doživimo tek kao onaj osjećaj punine. Naravno, postoje iznimke u glazbenim žanrovima i danas su mnogim bendovima bass dionice istaknuti dio zvuka. Jedan od onih koji među prvima u metal svijetu promijenio zvuk bassa bio je neponovljivi basist Metallice, Cliff Burton.

Punim imenom Clifford Lee Burton rodio se 10.2.1962. u gradiću Castro Valley u Californiji.

Glazbu je upoznao sa šest godina kada je počeo pohađati satove klavira, a u četrnaestoj je u ruke dobio instrument kojeg će obilježiti. Cliff je na bassu vježbao do šest sati na dan, da bi ga u dvadesetoj godini put odveo u Metallicu. Lars i James zapazili su ga na svirci, na kojoj je Cliff svirao sa bendom Trauma. Njegov bass solo Anesthesia Pulling Teeth oborio ih je s nogu, pa su ga odmah nagovarali da im se pridruži. Cilff je ispočetka odbijao takvu mogućnost jer nije želio ići u Los Angeles pa su se momci na kraju preselili njemu u San Francisco. Lars je u jednom intervjuu izjavio kako je Cliff  bio jako vezan za rodno mjesto. Bio je tip čovjeka koji je volio svoju okolinu, uvijek se sa putovanja volio vraćati obitelji, za razliku od Larsa i Jamesa koji su svjetski putnici. Još jedna važna stvar razlikovala ga je od kolega iz benda, a to je bio pogled na glazbu. Cliff je za razliku od Jamesa i Larsa koji su najviše pažnje pridavali britanskom heavy metalu i bendovima kao Iron Maiden, Judas Priest, cliffDiamond Head, dok je Cliff poznavao klasiku ali i Police i ZZ Top. Lars je izjavio da su Cliffova svestranost i poznavanje glazbene teorije mnogo pridonijeli radu benda.

Ono što je Cliffa izdvajalo uz njegovu karizmu na sceni, svakako je samo sviranje bass gitare. Peglao je sa svim prstima, gotovo trgajući žice, koristio je  wah, svirao riffove i solaže. Ponekad je bilo teško razaznati da li se radi o bass ili lead gitarskoj dionici, primjer u početku pjesme From Whom The Bell Tolls ili u pjesmi Disposables Heroes. Uz sjajne bass instrumental dionice za Orion i The Call Of Ktulu, Cliff je napisao i hitove kao Master Of Puppets i Fade To Black .

Svijetla budućnost glazbenog talenta, nesretno se ugasila 27.9.1986. kada je u autobusnoj nesreći uCliff-cliff-burton-32479977-600-715 Švedskoj,  Cliff izgubio život. Šokantno iskustvo gledanja njegova beživotnog tijela, priklještenog pod autobusom, članovima benda i ekipi tehničara, zauvijek će ostati urezano u memoriju kao najgora noćna mora. Kolege iz benda su ga jako cijenili i doživljavali kao brata, Lars je isticao da je Cliff bio povučen i miran, no imao je i drugu stranu, šaljivdžije koji bi znao raditi spačke, ipak nikad nije bio agresivan ni otresit.

Cliffa je smrt odvela u legendu, pa je u svojoj prekratkoj karijeri uspio postati uzorom mnogim glazbenicima. Metallica mu je na albumu And Justice For All posvetila pjesmu Live To Die za koju je Cliff napisao većinu riffova. Tadašnji kolega iz benda Dave Mustain posvetio mu je pjesmu In My Darkest Hour.

Koliko je Cliff nezamjenjiv pokazalo se na primjeru njegove zamjene Jasona Newsteda, koji sam priznaje kako ga ostali iz benda nikako nisu do kraja prihvatili. Uostalom Jason je svojim riječima najbolje opisao to iskustvo: “Uvijek sam osjećao sjenu kako se nadvija nada mnom, i uvijek sam osjećao kao da nosim cipele koje su mi prevelike, uvijek kad bih se sjetio koga zamjenjujem.”

Metallica je uspjela, održali su se i proslavili, no i dan danas, neizostavan je doprinos Cliffa Burtona, u vidu onoga što im je dao i pokazao za života, ali i onoga što je za bend ostavio nakon smrti. Pitanje je što bi bilo da je kojom srećom duže poživio, koliko bi toga još imao za reći, kad je u tako malo vremena dao toliko puno.

Što reći za Cliffa nego: Dobar bass se daleko čuje!

Tekst: Frane Smoljo

You may also like